Therion: Rock opera u tri čina

Švedska simfonijska metal artiljerija pod vodstvom Cristofera Johnssona nastavila je s radom izdavši ne jedan, ni dva, već tri CD-a s novim autorskim materijalom pod nazivom “Beloved Antichrist”. Drevne tradicije, okultizam i magija i dalje su teme ove metal opere koja 5. ožujka ove godine hrvatskoj publici dolazi predstaviti spomenuti album.

Put ovog benda kreće od albuma “Of Darkness…” koji je, za razliku od kasnijih albuma, prožet tekstovima socijalnih i političkih tema, ali i death i thrash metal riffovima. Kako je bend napredovao, tako se i njihov zvuk postupno ublažavao, pa tako od albuma “Lepaca Kliffoth” polagano naviru prvi melodični i simfonijski riffovi i clean vokali. Tako je Therion poznat kao jedna od najvećih metal opera u svijetu upravo zbog tog postepenog dodavanja operetne melodičnosti u svakom albumu.

Nakon nekih eksplozivnih albuma poput “Crowning of Atlantis” i “Lemuria”, dobili smo tri CD-a metal simfonije koji se po zvuku ne razlikuju previše od prijašnjeg materijala. Prvi disk novog albuma prožet je operetnim i melodičnim skladbama koje nisu nužno agresivne ili energične kao u prijašnjim albumima. Uvodna pjesma “Turn From Heaven” zvuči kao nešto što ste već čuli od bendova kao što su Avantasia, Leaves’ Eyes ili Tristania. Lagani i jednostavni riffovi i ritmovi, simfonijski aranžman, ugodan zvuk klavira i nježni ženski operni vokali karakteriziraju taj prvi CD koji bi trebao poslužiti barem kao uvod u nešto zanimljivije.

Međutim ni drugi dio albuma ne odskače previše od navedenoga. Ono što se ističe u njemu je skladba “Night Reborn” zbog malo žešćeg uvodnog riffa od prethodnih i ubojitih muških opernih vokala, koji su na ovom CD-u zastupljeniji nego na prvom. Posebnu pažnju privukla je i skladba “Behold Antichrist” koja zaista podsjeća na stariji simfonijski Therion i pobuđuje nostalgiju.

Treći disk također ne nudi ništa različitije od prethodnih, ali za uho zapinje skladba “Shoot Them Down!” koja je otprilike malo brža i manje simfonična od ostatka albuma, kao i “My Voyage Carries On”. Ostatak ovog dijela albuma i dalje je već odavno poznata i predvidiva melodija koju ste, zbog mnogih sličnih bendova na tržištu, čuli čak i od manje poznatih izvođača u svijetu simfonijskog metala.

Produkcija je vrhunska, aranžman savršen, ali cjelokupnim dojmom odstupa od onoga što je Therion pokazao prije ovog albuma. Vrlo bi vjerojatno ušao u uho nekome tko tek ulazi u svijet power/simfonijskog metala, međutim onome tko ga je preslušao u svim mogućim vrstama i podvrstama predstavlja samo još jedan od mnogih albuma koji je već odavno odslušan, pa makar i u slabijoj produkciji. Ovaj bi album možda bolje uspio da su se od sva tri dijela uzele najefikasnije i najposebnije skladbe i stavile u jedan, ali vrijedan i dragocjen album predragocjenoga benda.