The Ting Tings: Tvrđi klupski album bez prave pjesme

Kad objaviš dva odlična hit singla, kao što su to napravili The Ting Tings s “That’s Not My Name” i “Shut Up and Let Me Go”, jasno je da će se cijela karijera uspoređivati s tim uspješnicama. Na njihovu sreću/žalost, oni su to objavili praktički prije albuma prvijenca, pa ih slobodno možemo pitati – a što radite cijelu svoju karijeru?

Novi album “The Black Light” im je četvrti u karijeri i iskreno, s obzirom na neuspjehe prethodnih albuma, mislio sam da su The Tings Tings odustali od glazbe, pa me tako pomalo iznenadio najavni singl “Blacklight” i sam album “The Black Light”.

Već kod samog singla je bilo jasno da su krenuli još dublje u elektronske vode jer je sasvim jasno da s pjesmuljcima više ne uspijevaju doći do ciljane publike. “Blacklight” je, kako glazbeno, tako i vizualno, jedan od najtvrđih singlova do sad, prepun sintetike i plesnog klupskog ritma.

S tim singlom je moglo biti jasno da bend želi sazreti i da je to najveća greška benda, a sad kad mi je konačno i cijeli album u rukama, sasvim je jasno da nisam bio pretjerano u krivu. Ako smo ih nekad znali kao zabavne elektro popere, sad su se okrenuli mnogo mračnijim i kompleksnijim temama u kojima se i ne snalaze previše. Pjesme nisu loše, ali njihova dramaturgija kao da se utapa u beskonačnosti i time se gubi sav potencijalni sjaj pjesama.

Jasno je bilo kao dan da bend mora nešto promijeniti, nešto novo stvoriti jer zbroj onog što su napravili od spomenutih singlova je ravno nuli, tako da ovakav odmak i ne čudi previše. Ipak, nadodali su i veliku dozu pretencioznosti koja je pojela svaku dobru ideju, pa u konačnici imamo utopijski album, umjesto još jedan (elektro)pop klasik.

Ima tu dobrih dijelova, Katie zna derat i dalje dobre role, glazbeno stvarno zvuči zrelije, ali sve zajedno je ponovno fail i pokazuje da bend nikako ne može vratiti tračak inspiracije iz 2008. kad im se predviđala velike karijera. Neki jednostavno pokleknu pred pritiskom, a The Ting Tings se ne mogu vratiti ni sad, kad pritiska ne bi trebalo biti, budući da ih se već malotko sjeća.

Romantika je zajebana stvar, pa mnogi još uvijek romantično očekuju da će The Ting Tings složiti top album. Oni su se ovog puta odlučili na liniju manjeg otpora i složili tvrđi klupski album kojem nešto nedostaje. U ovome slučaju je sasvim jasno, nedostaje im suština, nedostaje im dobra pjesma jer i odlična produkcija kakvu album ima, ne može to sakriti, a bend svoj manjak inspiracije pokušava sakriti već godinama… Neuspješno…