The Raconteurs i “Help Us Stranger”: (Pre)klasično i za njih same

    891

    The Raconteurs

    Help Us Stranger

    Datum izdanja: 21.06.2019.

    Izdavač: Third Man Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Bored and Razed
    2. Help Me Stranger
    3. Only Child
    4. Don’t Bother Me
    5. Shine the Light on Me
    6. Somedays (I Don’t Feel Like Trying)
    7. Hey Gyp (Dig the Slowness)
    8. Sunday Driver
    9. Now That You’re Gone
    10. Live a Lie
    11. What’s Yours is Mine
    12. Thoughts and Prayers

    Prošlo je više od 11 godina od prošlog albuma The Raconteursa, jednog od bendova Jacka Whitea koji u ovoj formaciji pomaže svom prijatelju Brendanu Bensonu, a tu je i dvojac iz The Greenhornesa. Upravo mi je “Consoler of the Lonely” jedan od najdražih Whiteovih albuma, pa sam s nestrpljenjem iščekivao novi album odkad su ga konačno najavili.

    Preslušavajući album, jasno se može iščitati da je ovdje najveći problem manjak nekih novih interesantnih ideja. Ako je početna ideja i bila pomoći Bensonu i njegovoj karijeri, sad je jasno da on možda i nije kalibar za najveća ostvarenja jer je u ovih desetak godina potonuo u još veću prosječnost. Kad tome nadodamo da White svoje ludilo čuva za samostalne albume (najbolji primjer prošlogodišnji album), teško se zapravo oteti dojmu da je ovaj album napravljen tek toliko da se nešto napravi jer se već jako dugo nije ništa.

    Muziku podržava

    ‘Ajde bit ću maksimalno iskren, treći album “Help Us Stranger” djeluje kao svojevrsna kolekcija odbačenih pjesama u zadnjih desetak godina. Zvučno su najbliže zvuku kojeg su predstavljali The Raconteursi, pa je možda i to razlog objavi pod tim imenom. Da se razumijemo, ako volite prva dva albuma benda, vrlo vjerojatno će vam i ovaj sjesti, gotovo sigurno će vam biti malo slabiji od svojih prethodnika, ali ako se pogleda mala šira slika, sasvim je jasno da je ovo igra na sigurno, bez nekih prejakih pjesama koje mogu saživjeti neko duže vrijeme (siguran sam da vam po glavi i dalje ide “Steady, As She Goes” kad čujete riječ The Raconteurs).

    Uvodna pjesma je “Bored and Razed” i za nju bih mogao reći da je čisti klasik i nastavak na priču od prije desetak godina. Lagani uvod koju ispresijeca frenetični rif koji malo podsjeća na prošlogodišnji Whiteov album uz veliki i pjevni refren, čini se kao jako dobar mamac za zagriznuti dublje u “Help Us Stranger”. Čak i White pjeva onako bijesno kako volimo…

    Sljedeća “Help Me Stranger” je u neku ruku podjednako uvrnuta. Počne kao neka izgubljena šlager snimka iz ’50-ih, da bi vrlo brzo ušla u tračnice karakterističnog The Raconteurs zvuka i tu nailazimo na problem albuma. Sve nakon tog je dosta ujednačeno i teško se može nešto posebno razlikovati, sve je u nijansama u jednoj gotovo pravocrtnoj liniji u kojoj imamo dojam kao da smo sve ovo već mnogo puta čuli u boljim varijantama. Ponavljam, nije to loše, onaj tko ih voli, sigurno će ih voljeti i dalje, ali country rock zvuk kakvog proizvode, ovdje djeluje ipak malo istrošeno.

    Od ostatka, izdvojit ću još dvije pjesme koje svakako vrijedi iznova čuti. Prva od njih je “Shine the Light On Me” koja djeluje malo queenovski s nizom prijelaza te klavirskom podlogom koja nosi stvar i finalnim zborskim pjevanjem. Upravo ovakvih momenata nedostaje, zvuk tipično Raconteurs, a opet nešto drugačije i zanimljivo.

    Druga pjesma jest “Now That You’re Gone” koja bi možda više odgovarala samostalnim radovima Jacka Whitea. To je moćna balada u kojoj rifovi i bubanj usmjeruju pjesmu ka svojevrsnoj ludosti, a opet je sve klasično i lagano, s vrlo pamtljivim refrenom koji bi se lako mogao pamtiti i pjevati tijekom live nastupa.

    Iako su The Raconteursi najklasičniji bend/formacija Jacka Whitea, nekako sam dojma da su ovdje preklasični. S tek nekoliko pjesama koje malo jače iskaču, napravili su cjeloviti album s kojeg je teško nešto zapaziti te potom ‘slušati do besvijesti’. Kao cjelina djeluje dobro, ali i ništa više od tog.

    Muziku podržava