The Mars Volta “The Mars Volta” recenzija

Trebalo je punih 10 godina da jedan od najzapaženijih bendova s početka novog milenija objavi svoj sedmi studijski album. Po završetku europske turneje 2012. fanove je zadesila objava da se The Mars Volta raspušta. Razloga je bilo mnogo, a neodgovorenih pitanja još i više. Ipak, tijekom tog razdoblja činilo se kako Omar Rodriguez Lopez želi drukčiji oblik glazbene kreativnosti te biti dio nekog drugog benda (“Bosnian Rainbows”). S druge strane, Cedric Bixler Zavala također je pokušao pokrenuti vlastiti projekt s jačim utjecajem u stvaranju glazbe, u odnosu na ulogu kakvu je imao u Mars Volti. Nažalost, projekt “Zavalaz” u konačnici se nije dogodilo. U godinama nakon, fanovi su bili počašćeni ponovnim okupljanjem “At the Drive-In”-a, benda iz kojeg su Cedric i Omar potekli. S novim albumom te globalnom turnejom, izgledao je kako momci iz benda žele ispraviti neke stare grijehe, zakopati ratne sjekire te pronaći mir u odnosu sa starim prijateljima.

San da Mars Volta ima budućnost postao je realnost kada je sredinom 2021. godine izdan box-set pod nazivom “La Realidad De Los Sueños” (Realnost snova). Ova 500 Eura vrijedna kolekcija 18 LP-ova sadržavala je svih šest albuma te originalni miks bendovog prvijenca “Landscape Tantrums”, što je “Deloused in the Comatorium” predstavilo u potpuno novom svjetlu. Kako to i inače biva, fanbase je krenuo sa spekulacijama, pomnim praćenjem Cedric-ovih profila na društvenim mrežama, te željnim iščekivanjem najave novog albuma i/ili turneje. U konačnici se to i dogodilo početkom kolovoza. Kada je uz nekoliko singlova (“Blacklight Shine”, “Graveyard love” i “Vigil”), najavljen izlazak, novog albuma, vjerna publika ostala je podijeljenih mišljenja.

Očekujte neočekivano – izlizana je fraza koja je Mars Volti osigurala status jednog od najkreativnijih i najuzbudljivijih bendova dvijetisućitih. Miksom ranih albuma Santane i Led Zeppelina, uz neuobičajene aranžmane pjesama, od kojih su neke trajale i preko deset minuta, bend je jednako žario i palio kako na albumima tako i u živo. No izlaskom albuma “Noctorniquet”, cjelokupna publika i kritika ostali su zatečeni promjenom u zvuku. Udaraljke i puhačke instrumente zamijenili su laptopi i sintesajzeri, a bend je ogoljen i po broju članova. Ipak, ja najviše album zamjeram lošu produkciju i finalni mix. I u tom kontekstu, kada su fanovi navikli da očekuju neočekivano i da otvorenog uma prihvate sve ono što je Mars Volta zamislila da bude u tom trenutku, novi album izlazi i ponovo iznenađuje fanove.

Možemo reći da je “The Mars Volta” album nastavio tamo gdje je Noctorniquet stao, ali je i ispravio greške svog prethodnika. Prije svega ovo se odnosi na pristupačnost, koja ponajviše proizlazi iz kvalitete zvuka i produkcije. Ovaj album koristi slične (ako ne i iste) instrumente i opremu, ali rezultat je čišći, prozračniji i pristupačniji zvuk. Uz to, meni jedna od najupečatljivijih stvari za primijetiti i istaknuti je i Cedric-ova izuzetno ispolirana vokalna izvedba. Metaforičke i mistične tekstove zamijene su direktne i jasne poruke, koje Cedric-a u isto vrijeme čine ranjivim za probleme s kojima se nosio kroz prethodnih desetak godina. Sve ovo znači da je bend još više pojednostavnio svoj zvuk. Bez solaža, bez ekstravaganca i masivnih glazbenih brojeva koji se ponekad čine kao vožnja rollercoasterom, nova Mars Volta se vraća identitetu kakvog su imali na pjesmama kao što su Televators, The Widow, Twilight as my guide te neke druge neopravdano zanemarene balade iz repertoara benda. Dakle, neopravdano bi bilo reći da je ovaj album nudi nešto što Mars Volta i ranije nije znala ubaciti na svoje albume. Dapače, krenuvši još od 2009. i albuma “Octaheadron” možemo primijetiti da bend više gura u smjeru “pop”-a.

Čak 14 pjesama uguralo se u nepunih 45 minuta glazbe koju su momci okarakterizirali kao “glazbu uz koju možeš plesati, smijati se i plakati”. Baš zbog toga smatram da je bend trebao ovaj album više nego fanovi. Ovo je dnevnik emocija, iskupljenja i raskida s prošlošću. Na njemu nećete pronaći zarazne rifove ni dionice koje ćete pjevušiti. Štoviše, teško ćete se moći sjetiti većine melodija i nakon nekoliko preslušavanja. I tu zapravo dolazimo do mog glavnog problema, a to je jednoličnost. Iako držim da je album stilski na visokom nivou, ništa ne odskače, rijetko što zaokuplja pažnju – barem ne u mjeri kako su to radili prethodni albumi. Ali izgleda da je i ovo namjerno, s obzirom na to da su Omar i Cedric htjeli napraviti album za “nedjeljno jutro”. U konačnici ne treba bježati od činjenice da ovo nije Mars Volta kakvu smo zavoljeli. No isto tako vjerujem da svatko može za sebe pronaći neke pjesme koje su mu draže od drugih i kojima će se rado vraćati. Za mene su to “Blacklight shine”, “Flash burns from Flashbacks”, “Curela” i “Equus 3”.

Količina podrške i kredita koju ovaj bend trenutno uživa, daje mi za vjerovati da će bend na novoj turneji do kraja prodisati te pronaći nove motive i razloge za daljnji rad. Do tada, željno iščekujemo europske datume turneje.