The Mars Volta opet ‘napada’

Samo godinu i pol nakon, po mišljenju mnogih, revolucionarnog remekdjela “De-loused In The Comatorium“, The Mars Volta vraćaju se s novim remek-djelom te čudovišno zapanjujućim albumom “Frances The Mute“. Nakon raspada At The Drive-In, velik dio fanova proglasio ih je pretencioznim prog-rock snobovima te negirao bilo kakvu veću umjetničku i glazbenu vrijednost njihovog, kako to vole nazivati, ‘preseravanja’. No, s druge strane, još je veći dio istih objema rukama prigrlio album, te ih postavio na sam vrh rock vizionara ovog tisućljeća.

“Frances The Mute” napravio je isto, ali u još većim razmjerima, što su mnogi jedva dočekali te ih slavodobitno pribili na križ, potvrdivši svoju tezu da se u stvaralaštvu The Mars Volte sve vrti oko koncepta, a ne oko glazbe. No, o čemu se ovdje zapravo radi??

“Frances The Mute” je podijeljen na pet pjesama, simbolično nazvanih po glavnim akterima priče koja je inspirirana likovima iz dnevnika pronađenog na stražnjem sjedalu auta, a u njoj su zabilježeni slučajni prolaznici koji su autoru dnevnika služili kao tragovi za pronalazak njegovih bioloških roditelja. No, da ne bi sve bilo tako jednostavno, dečki su se potrudili te priču oblikovali u šifrirane cjeline, potičući ljude na razmišljanje, ne servirajući im sve na pladnju. Tek ovdje putovanje može početi jer to, naravno, nije sve što ovaj albuma nudi.

Uvodna “Cygnus….Vismund Cygnus“, podijeljena na četiri stavke, nakon poluminutnog akustičnog uvoda, jednostavno eksplodira energičnošću na koju smo već od Marsovaca navikli, da bi se pred kraj smirila i utonula u šumove s ulice, koji iako bi se mogli činiti dugima, rade odličan uvod u smirenu “The Widow” koja također, završava neuobičajenim načinom. Slijedi španjolsko-engleska “L’Via L’Viaquez” nastavljajući se na šumove, a završivši u latino ritmu.

“Miranda That Ghost Just Isn’t Holy Anymore” nastavlja se na tradiciju te obavijena šumovima predstavlja odličan uvodu u epsku, možda i najbolju stvar na albumu, tridesetominutnu “Cassandra Geminni“, koja na sasvim novi način spaja virtuoznost jazza sa zvucima modernog rocka, sagradivši cijeli svijet osjećaja samo za sebe. Sve u svemu, album najbolje možete doživjeti sami, te mu se jednostavno prepustiti da vas odvede u svoj svijet. Bez velike filozofije, i uz malo volje.