(The) Lesser Men: U pravom smislu riječi adult disoriented rock

    611

    (The) Lesser Men

    References, Reflections: Revelations

    Datum izdanja: 25.10.2019.

    Izdavač: Geenger Records

    Žanr: Indie Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Lottery Score Pt. 1
    2. Babies Are Born
    3. Lottery Score Pt. 2
    4. Comedians
    5. Gentlemen in Lingerie
    6. Ghostwriter
    7. Trilogy (feat. Irena Žilić)
    8. Sooner or Later
    9. The Shunt
    10. California Dreaming Revisited
    11. Endless

    (The) Lesser Men naša su indie snaga koja je na prva dva albuma napravila prelijepu kolekciju zaraznih pjesama koje su se mogle slušati u nedogled. Što se dogodilo pred treći album “References, Reflections: Revelations”, ne znam, ali ovo nije niti sjena onoga što znamo o njima.

    Uvijek mi je drago kada bendovi evoluiraju i krenu u nekom novom smjeru i na taj se način dalje razvijaju, ali ovdje sam dojma da je bend napravio sve kako bi uništio ono što je odlično sjedalo na albumima “Vacation Freeze” i “Bedrooms”. I između ta dva albuma je bio veliki skok, baš kao što i ovaj ima odmak od prva dva, ali razlika je u tome što su s “Bedrooms” nadogradili svoj zvuk, dok su s “References, Reflections: Revelations” krenuli u dekonstrukciju, posebno melodija koje su bile njihov karakteristični znak.

    Prva pjesma koja donekle nalikuje na prijašnje radove je druga polovica pjesme “Trilogy” u kojoj su ugostili Irenu Žilić. Kad kažem da je to sedma pjesma albuma, tad će to biti jasna opomena fanovima da moraju biti spremni na potpuno drugačije Lessere, Lessere koji prvenstveno eksperimentiraju.

    Muziku podržava

    Album započinje nekim sintetičkim tonovima u intru “Lottery Score Pt. 1” koji ubrzo dobije lijepu klavirsku dionicu. To je podebljano nekakvim stihovima na talijanskom… Čudan početak na kojeg se nadovezuje pjesma “Babies are born” koja spomenuti stih ponavlja 347 puta u pjesmi. Tu vidimo primjer kako ‘stari zvuk’ uništavaju s dječjim smijehom i tišinom/minimalizmom u sredini, pa pjesma izgubi tok koji ima na početku. Potom dolazi “Lottery Score Pt. 2” koja je još besmislenija od uvodne sekvence. S obzirom da te tri pjesme zasebno ne zvuče nešto suvislo, možda su ih mogli spojiti u jednu, pa da dobijemo nešto poput Queena – dugačku pjesmu s nekoliko prijelaza.

    “Comedians” je pjesma iz koje bih jedino izdvojio zaigrane klavijature. Sve ostalo mi djeluje sterilno i predvidljivo, kao da slušam neki od zadnjih albuma Editorsa s vokalom koji nije toliko u plačljivom modu kao Tom Smith.

    I kad mislimo da smo nešto sporije krenuli, te da će sve uskoro sjesti na svoje mjesto, jer spomenuta “Trilogy”, već ranije izdana kao singl, i prvi singl “California Dreaming Revisited” još nisu došle na red, ulijeće “Gentlemen in Lingerie” koja pokazuje svu nemoć Lessera na trećem albumu. Manjak ideja i inspiracije nadoknadili su hrpom umjetnih zvukova koji su osakatili pjesmu do kraja. Generalno, “Gentlemen in Lingerie” zvuči kao Lesseri koji su svoju pjesmu dali u ruke nekom eksperimentalnom remixeru u ruke, a međusobno se nisu uspjeli sporazumjeti što od pjesme žele napraviti. Osobno, najbolji dio pjesme mi je urlik na njenom samom kraju…

    Ukratko, evo pregleda do kraja… “Ghostwriter” naizgled izgleda kao jedna od boljih pjesma albuma, iako sam ju već nakon prvog slušanja zaboravio, “Trilogy” je pjesma u dva dijela kod kojeg prvi zvuči kao mračna kombinacija PJ Harvey i Nicka Cavea, dok drugi odlazi u klasične Lessere, “Sooner or Later” zvuči kao neki lijepi klasik iz ’80-ih, “The Shunt” je napravljena po formuli koju smo mnogo puta čuli na prošlom i ovom albumu, “California Dreaming Revisited” se zanimljivo poigrava vokalima, dok završna “Endless” je baš lijepa psihodelija za kraj.

    Možda su moja očekivanja bila prevelika jer su me u dosadašnjoj karijeri (The) Lesser Men uvijek oduševljavali, kako studijski, tako još više koncertno. Kad usporedim vlastito ‘lessersko’ iskustvo s novim pjesmama, jasno je da je negdje zaštekalo i baš sam tužan zbog toga. “References, Reflections: Revelations” jednostavno ne funkcionira. Daljnji pomak prema nekom eksperimentalnijem zvuku je ostao potpuno nedorečen, a na mjestima gdje su sa zvukom ostali na prošlom albumu, nije dovoljno upečatljiv, pa te pjesme zvuče kao tek ostaci s “Bedroomsa”. Jasno su vidljive i sheme po kojima rade pjesme, a sve veći dijelovi za slobodno jammanje unutar skladbi razbijaju sve melodije.

    Dobra stvar je da postoji drugi dio albuma koji je znatno bolji od prvog, pa fanovima vinila preporučujem da stave na B stranu i slušaju, dok prvu jednostavno zaborave. Ukupno gledajući, ovdje ima zanimljivih pjesama za jedan EP, a ne za puni LP i to je taj dio koji me najviše rastužuje…

    Muziku podržava