The Killers i dalje na samom vrhu

    1786

    The Killers

    Battle Born

    Datum izdanja: 17.09.2012.

    Izdavač: Island / Universal Music

    Žanr: Alternative, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Flesh And Bone
    2. Runaways
    3. The Way It Was
    4. Here With Me
    5. A Matter Of Time
    6. Deadlines And Commitments
    7. Miss Atomic Bomb
    8. The Rising Tide
    9. Heart Of A Girl
    10. From Here On Out
    11. Be Still
    12. Battle Born

    Iz generacije milenijskih indie rockera možemo reći da su najkomercijalnije momente uspjeli postići The Killers i Kings of Leon. Naravno, bilo je tu nekoliko kompromisa u zvuku, kod Kings of Leon nešto više, a kod The Killers nešto manje.

    Već je prošlo poprilično vremena od odličnog prvijenca “Hot Fuss” koji je pokazao da Amerikanci imaju svoj bend koji je spreman duboko posegnuti u synthove da bi dobio klasičan rock zvuk. Iz albuma u album taj rock zvuk omekšao je u gotovo klasičan pop, a publika je to sve više i više prihvaćala, pa su postali prava stadionska atrakcija.Nakon posljednjeg albuma “Day & Age” četvorka je uzela pauzu u bendu i krenuo je niz solo albuma u kojima jedino Dave Keuning nije objavio ništa. Oni su bili promjenjive kvalitete i malo odstupali od zvuka The Killersa izuzev Marka Stoermera koji je u potpunosti napravio album po svom.Iz solo albuma očito je da Mark ima najmanje utjecaja kako će zvučati cjelokupna situacija jer njegove ideje iz solo albuma ne mogu se čuti na novom albumu “Battle Bornkoji je ponovno klasičan The Killers album, prepun napumpanih pjesama stadionskih proporcija optočenih pitkim zvukom i solidnim vokalnim dometima.

    Posebno bih istaknuo sam vokal Brandona Flowersa budući da je rekao da je išao na sate pjevanja prije odlaska u studio na snimanje albuma. Njegov vokal je dobar, možda mu nedostaje malo širine i visine, ali da je išta drugačiji, pitanje koliko bi se dobro uklapao u same raskošne melodije. Sad, teško je osjetiti te sate pjevanja jer Brandonova interpretacija i dalje je vrlo slična onom što je prezentirao i ranije.

    Ukratko, “Battle Born” je četvrti album The Killersa koji i dalje uzima jednake uzore iz prošlosti (i sadašnjosti) u stvaranju svoje glazbene kulise. Naravno, tu su neizbježne usporedbe s Bruceom Springsteenom, U2 i mnogim bendovima prvenstveno iz ’80-ih., ali za razliku od prošlog albuma, bend manje eksperimentira s drugim i drugačijim zvukovima od unaprijed zacrtane The Killers sheme.

    Muziku podržava

    Tako smo već na samom uvodu albuma dobili dva nova klasika – “Flesh and Bone” i “Runaways“, pa potom slijedi cijeli niz mid-tempo pjesama koje su izglancane do perfekcije, da bi sve završilo u podosta otrcanoj naslovnoj pjesmi albuma “Battle Born” gdje bend pokazuje najmanje, budući da su je napunili svim i svačim, samo da bude što bombastičnija.

    Tek se pred kraj albuma bend odmiče od ucrtanog pravca, ponajprije s “From Here On Out” koja ima pomalo šaljiv pseudo country ritam koji ju nosi. Podosta brz ritam i upečatljivi gitarski riffovi pjesmi daju radiofoničnost, pa da se mene pita ovo bi sigurno bio jedan od singlova s albuma.

    Nevada i Las Vegas nikad neće izaći iz The Killersa (album je većinom i sniman u Las Vegasu), to je i više nego očito, to je i više nego dobro (za njih) jer su time poseban bend koji zna svoju glavnu inspiraciju pretvoriti u svoje najjače oružje. To se najbolje može osjetiti u pjesmi “The Way It Was” koja se referira na mnoge momente Nevade i samog Las Vegasa (pustinja, Elvis, Esmeralda County…), pa bi mogla postati neslužbena himna te američke države i odlična turistička destinacija za sve fanove benda.

    Poduža pauza u stvaralaštvu nije donijela ništa lošega za The Killerse jer je bend novim izdanjem došao točno na ono mjesto gdje je stao prije četiri godine, na sam vrh ili jako blizu njega, kao jedan od najvećih bendova mlađe generacije. Problemi na albumu, naravno, postoje, a to su prvenstveno laganije pjesme albuma koje su previše dosadne i produkcijski prenapumpane zbog čega sam ‘proizvod’ pati. Slušajući samo glazbu na “Miss Atomic Bomb” možemo reći da je poprilično toga krivo napravljeno, jer zvuči kao Coldplay sa zadnjeg albuma koji pokušava imitirati The Killerse.

    U konačnici možemo reći da novi album The Killersa ima snagu svojih prethodnika i da će fanovima pružiti ono što su pružali i prijašnji albumi, mnogo zabave i dobrih pjesama, te se nadamo i mnogo koncerata od kojih bi neki mogao ponovno biti i u našim krajevima. Šteta je jedino što laganije pjesme nisu na pravom mjestu, što kvare ukupan dobar dojam albuma.

    Muziku podržava