The Gentleman: Ime mu dobro pristaje

Koprivničanin Marko Lucijan Hraščanec je već sada poznato ime onima koji prate kolektiv Moskau, kao i poštovateljima sastava U pol’ 9 kod Sabe, a vjerujem da ga pod tim imenom znaju i njegovi učenici kad ih upoznaje s čarima saksofona. Kao svojevrsni alter ego koristi ime Gentleman, i to mu ime prilično dobro pristaje.

Isto je ime naziv njegovog albuma koji sadrži 11 šansona na tragu Leonarda Cohena, Bryana Ferryja, Toma Waitsa ili Scotta Walkera koji je, kako u promotivnom sastavku piše, zamišljen kao intimni dijalog između njega i pjesnikinje Mrs. Dulovsky. Na albumu je instrumentarij sveden na Gentlemanovo pikanje gitare te sporadične dionice gudača, basa, gitare, harmonike i pratećih vokala. Između ostalih, gostuje kompadre iz kolektiva Moskau, vrijedni i aktivni Ivan Grobenski.

Zvuk je vrlo džentlmenski. Pjesme na albumu teže minimalizmu, koriste tišinu kao dodatni instrument, pjevane su uglavnom na engleskom, osim “Srca” koje je dijelom i na hrvatskom i na engleskom. Od tog seta pjesama najviše se izdvajaju “Crystal” (za koju je snimljen spot), sugestivna “Hole” (koja plijeni pažnju svojom atmosferom) i “Sea’s Been Changing” (koja daje još malo sugestivne i tmaste atmosfere). Najživlja pjesma na albumu “Diffusion of Responsibility” s podrhtavajućim ritmom baš i ne spada ovdje, no dobro dođe, da presječe monotoniju.

Gospodin Gentleman je s muzičke strane vjerojatno izvukao maksimum, što i ne čudi jer je riječ o školovanom glazbeniku, no kao vokal nije baš najuvjerljiviji kao pokušava zvučati s starije, ukletije, opsjednutije ili emotivnije nego što uistinu jest, što je najuočljivije u “Balcony”.

Ipak, nakon ovakvog prvijenca teško je zamisliti da Gentleman neće smisliti i snimiti bolje ostvarenje, naročito ako će sada slijediti serija nastupa na kojima će izbrusiti svoje izvođačke vještine.