The Gaslight Anthem na biciklu

Brian Fallon je rock-ubojica dječjeg lica.

Višestruki motivi su nostalgija i srcobolja, oružje je pješčani vokal u kombinaciji s muzičkim instrumentima, a žrtve smo svi mi s ušima. Za sve neupoznate, Brian je motor rock benda The Gaslight Anthem, benda koji je odnedavno na nedefiniranom dopustu. “Painkillers” je njegov prvi solo album, iako i ovdje ima bend u pozadini, tako da nema isključive akustike, odnosno soliranja.Asocijacije koje su se vezivale uz Briana i TGA i dalje su tu – Bruce Springsteen i Tom Petty kao glavni utjecaji, uzori, usporedbe i paralele. Nadalje ima tu i nešto Boba Dylana i americane te neiscrpnih motiva koji valjda samo iz njegovih usta ne zvuče prežvakano i samo-parodično – non-stop svratišta, cadillac sa spuštenim krovom pod mjesečinom, djevojke imena Maria i ulice New Jerseya čija rasvjeta ne osvjetljava baš ništa. Nostalgija do jaja.

Fallon je i dalje, unatoč značajnom usporavanju ritma i dinamike, uspio uvući slušatelja u lagani rock’n’roll svijet koji može proći i na katoličkom radiju.

Album je prožet mješavinom poluakustičnih balada, laganih bubnjeva i himničkih refrena. Ono što Brianu uspijeva ne samo ovdje, ali naročito ovdje gdje je fokus na vokalu i tekstu nešto jači, jest da se u njegovim pjesmama i tekstovima ne da razaznati pjeva li o sebi ili o nekom izmišljenom liku u koji se uživi i u kojem se mogu prepoznati slušatelji.

Iskreno, u ovakvom aranžmanu mogao je pjevati o promjerima vodoinstalaterskih cijevi i ja bih uživao jer je nekad dovoljan samo taj glas i ta zvučna podloga da podigne raspoloženje. Cjelokupno gledano atmosfera je proljetna – jedna pjesma je sunce, druga kiša, a treća je nepredvidivo hladno jutro. Ono što mi je još super je to što su sve stvari kraće od četiri, a neke čak i od tri minute.

Tamo gdje je Anthem stao, na najslabijem albumu karijere, tmurnom i tužnom “Get Hurt” s crvenom guzom na naslovnici, Brian je s “Painkillers” napravio korak ka pročišćenju i pozitivi. Možda sada zvuči ludo, no pretpostavka kako bi on mogao za kojih 30 godina biti nešto poput Dylana ili Springsteena danas, je na mjestu.

Zamislimo još jednu analogiju za kraj – The Gaslight Anthem, Fallonov najistaknutiji bend, vozi u petoj brzini i s vremenom prelazi na gradsku vožnju; Fallonovi projekti sa strane – The Horrible Crows i Molly And The Zombie presjeli su na moped; Brian se sada vozika na laganom rock’n’roll biciklu. Aleluja!