The Flaming Lips: Album na autopilotu

Budimo realni, posljednji stvarno veliki album The Flaming Lipsi su izdali sad već daleke 2002., a to je bio “Yoshimi Battles the Pink Robots”. Nakon toga uslijedilo je nekoliko slabijih albuma, pa se bend pogubio u raznim kombinacijama s mnogim prijateljima i eksperimentima… I ovaj album je malo čudno izdan, prvo kao zlatna ploča u tiraži od 4.000 primjeraka za Record Store Day, da bi tek na ljeto trebao dobiti pravo izdanje.

Što nam sve to govori o samom bendu? Naizgled, mnogo tog…

The Flaming Lipsi su i dalje jedni od vladara svojeg žanra, iako su ih mnogi mlađi već dobrano prešišali (npr. Tame Impala). Koncerti su im čista magija čime i dalje drže fanove uza sebe… Pa zašto onda rade sve težu i neprohodniju glazbu? Jednostavno, jer to mogu.

Upravo takav jest i novi album “King’s Mouth“. Sve što znate o The Flaming Lipsima je sažeto na novom albumu. Njihove gotovo akustične baze psihodeličnih pjesama su nadograđene cijelim nizom uvrnutih zvukova čime tek ‘obična’ melodija dobiva na nekoj vrsti eklektike. Ponegdje takvo eksperimentiranje uzme previše maha, pa lijep Coyneov vokal ostane u magli raznih improvizacija, ali to tako jednostavno mora biti jer The Flaming Lips nikad nisu bili normalan bend, već bend koji je sa zvukom htio napraviti nešto novo i intrigantno.

Stoga bih ih mogao donekle usporediti i s Radioheadom, podjednako otkačenim bendom koji je također uništio melodiju i hitoidnost kad su shvatili da su postali prekomercijalni. Radioheadu je s vremenom i tim novim zvukom kult samo rastao, a za The Flaming Lipse baš i nisam uvjeren, iako su prije 20-ak godina napravili toliko dobrog materijala da uopće ne sumnjam da imaju još dovoljno kredita na svojem računu.

Što će album značiti za fanove benda?

Ukratko, ako ste fan benda koji voli baš svaki ton kojeg The Flaming Lipsi napravi, ovim albumom bi mogli uživati jer su stvarno nadodali još neke elemente u svoje space odiseje. Ovaj put koncept kaže da se veliki kralj žrtvuje za svoje sugrađane prije velike oluje. Naravno, prilikom tog smrt je jedna od glavnih tema, pa ne treba niti čuditi toliko mračnih tonova tijekom albuma. Kad tome još nadodamo i naraciju Micka Jonesa iz The Clash, ljubav će vjerojatno biti još i veća.

A što za površne slušatelje?

S druge strane, ako ste tek površni slušatelj koji je čuo tek za najbolje radove benda, onda bi vam ovaj album mogao biti skroz čudan (baš kao i mnogi prethodni) jer mnoge prekrasne melodije su jednostavno uništene rješenjima koje bi malo tko iskoristio (živio Scott Walker!). Naravno, kad naiđete na indie pop bisere poput skladbe “All for the Life of the City”, vjerujem da ćete i vi uživati (iako je kralj u toj pjesmi umro).

Prema The Flaming Lipsima treba biti strog jer znamo koliko dobri mogu biti, pa ću biti slobodan i reći da je “King’s Mouth” jedan njihov album koji je napravljen na autopilotu. Sve što volite (ili ne volite) kod The Flaming Lipsa je tu, a nedostaju samo zaraznije melodije koje bi pjesme ponovno izdigle do neviđenih granica te skratiti dijelove koji su tu samo da produže minutažu albuma. Da, The Flaming Lipsima to nije cilj, dokazali su to već s mnoštvo albuma, pa bi možda bilo najbolje da nalijepe etiketu na regularno izdanje ‘za prave fanove’.