The Corrs se vraćaju kući

The Corrsi su izdali svoj novi studijski album i… koga više briga za to!? Dani slave su davno iza njih i sve što im preostaje, a kako ja tumačim ovo izdanje, jest briga o svojim okorjelim fanovima (valjda takvih ima) i naravno vlastita satisfakcija. Možda su se upravo zbog toga i vratili svojim korijenima, vratili domu i snimili gotovo čitav album u irskom duhu.

Na kraju krajeva i iz samog naziva petog studijskog uratka – “Home” – se da zaključiti u kom’ smjeru vjetar puše. Tako na albumu nema skladbi koje bismo mogli izdvojiti kao očite singlove dok s druge strane ne nedostaje oštrine i spontanosti koju raniji materijali, poput “Blue” i “Forgiven Not Forgotten”, nemaju. Kad bih podvukao crtu mogao bih reći da album napravljen po receptu pitkih pop-rock pjesmica poput “Old House” i irskih poskočica. U ove potonje ubrajaju se dva jig instrumentala “Old Hag” i “Haste To The Wedding” koje već vidim kao glazbenu podlogu u nekoj od budućih putopisnih emisija Gorana Milića na temu “Idemo na otok”.

Od dobro poznatih pučkih skladbi na ovome albumu nalazimo standarde kao što su “Spancil Hill“, “My Lagan Love” i “Peggy Gordon” s klasičnom tradicionalnom tematikom. Upravo su te tradicionalne skladbe pažljivo odabrane i odjenute u novo ruho s novim aranžmanima no s jednakom odlučnošću, snagom i duhom koje izvornik posjeduje. Taj spomenuti duh Irske najbolje se osjeti u skladbama “Buachaill On Eirne” i “Brid Og Ni Mhaille“. Međutim, usprkos svemu navedenom The Corrs i dalje hodaju sigurnim putem pa čak i ovi izleti u tradicionalno djeluju predvidljivo.

Što se tehničke strane tiče, album je sniman je šest mjeseci, producirao ga je Mitchell Froom koji je producirao i posljednja tri studijska albuma The Corrsa dok je za orkestralne aranžmane bio zadužen Fiachra Trench. Andrea, Caroline, Sharon i Jim posvetili si “Home” svojoj majci Jean koja je jako voljela provoditi vikende pjevajući Irske pjesme u pubovima.