Nikad melodičniji The Coral

Nakon što su sami sebe skoro u potpunosti uništili hiperprodukcijom, The Coral je okrenuo novu stranicu u svojoj karijeri te počeo znatno rjeđe izdavati nove albume i od tada niže samo prave bisere, ako iz te serije izuzmemo “The Curse of Love” kojim su tako i onako popunili diskografsku rupu te iskoristili pjesme stare desetak godina.

Kod njih je vremeplov stao na kraju ’50-ih, u ’60-ima i ’70-ima prošlog stoljeća, a to se nije promijenilo niti na novom albumu. Najbitnija razlika između “Move Through The Dawn” i njegovih prethodnika jest da je ovaj album uzeo najviše psihodeličnih i indie pop melodija, pa kako se pjesme nižu, tako dobivamo prekrasnu cjelinu koja vuče čak i na najbolje radove Belle and Sebastiena. Da ne bi bilo zabune, ovo jest The Coral, oni su se već i ranije poigravali s takvim elementima, ali na ovom albumu kao da je sve sjelo baš onako kako treba.

Ako gledam samo strane albume, ne znam koji me svojim uvodom više obradovao od ovog albuma. Na samom početku su toliko predivne indie pop pjesme zbog čega sam se ponadao da će ovo možda biti i najbolji album The Corala u karijeri, ali ipak nije. “Eyes Like Pearls” osvaja svojom ljepotom i tu se nema što nadodati, dok sljedeća “Reaching Out For A Friend” malo vuče na prošlogodišnji Noelov hit “Holy Mountain”, ali Koralovci su to fino zamaskirali u karakteristični retro pop rock zvuk.

Do njih je i neopsihodelična “Sweet Release” koja ponovno spaja rane psihodeličare s modernijim pristupom iste, a vjerujem da The Beatles, The Byrds i slični ništa ne bi imali protiv da su složili za svoje pjesmarice pjesmu poput “She’s A Runaway“.

U središnjici albuma taj ‘wow efekt’ lagano nestaje jer dobivamo pjesme na kakve smo već navikli od njih te nemaju taj neki naboj koji oduševljava na prvu kao na samom početku. Ipak, do kraja je sasvim dovoljno dobrog materijala (posebno “Eyes Of The Moon”) da slušatelja zadrži skoncentriranog i opuštenog, a mislim da je to danas jedna od najbitnijih stavki kod albuma – dobre pjesme koje daju cjelovitu sliku.

Iako se kod The Corala nikad ne zna kako će zabrazditi na novim izdanjima, sad je sasvim sigurno da su uspjeli doći do stadija kad rade vrlo dobre albume i malo tog prepuštaju slučaju. Albumi se glancaju do zadnjeg detalja, pa na kraju više nema debakla kakvih je bilo nakon početnih uspjeha u njihovoj karijeri.

Ovim albumom se su možda i najbliže indie popu te su ponovno uspjeli. “Move Through The Dawn” je album kakav se očekuje od jednog zrelog benda, a The Coral nakon toliko uspona i padova svakako jest zreo i vrlo iskusan bend.