The Brian Jonestown Massacre
Something Else
Datum izdanja: 01.06.2018.
Izdavač: A. Records
Žanr: Psychedelic, Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Ako ste zaglibili duboko u glazbenoj ropotarnici, tad bi vas novi album The Brian Jonestown Massacrea mogao itekako oduševiti. Iako je zvuk jako retro, “Something Else” je poprilično jak album koji odlično opisuje vrijeme u kojem živimo.
Mnoge stvari iz prošlosti dolaze ponovno u modu, a nekako mi se čini da The Brian Jonestown Massacre nikad nije ispao iz mode, posebno zbog te stalne revitalizacije starog zvuka koji se bazira na psihodeličnom i garažnom rocku. Istina, nikad ih nismo uspjeli vidjeti na najvišim mjestima, ali oni su uvijek tu negdje, spremni isporučiti dobre materijale kad zatreba.
Bend je osnovan početkom ’90-ih u San Franciscu, a alfa i omega The Brian Jonestown Massacre je Anton Newcombe. On gotovo za svaku priliku sebe okruži novim glazbenicima, pa je kroz bend prošlo već previše ljudi da bi se sve to moglo pohvatati.
“Something Else” zvukovno najviše odiše kasnim ’60-ima i mislim da bi odlično sjeo ‘woodstock generaciji’ jer dijeli elemente s mnogim izvođačima onog doba. Ipak, nije to čista kopija onog vremena jer Newcombe zna što radi, pa fino spaja novo i staro te zapakira cjelinu u magloviti space/psihodelični rock koji može biti pitak i mlađim generacijama.
Uvodna “Hold That Thought” je jednostavno briljanta. U njoj su spojili taj svoj karakterističan zvuk s mračnim dijelom ’80-ih u jednu pjesmu koja oduševljava na prvo slušanje. Ta bombastična kulisa bi se baš mogla svidjeti mlađoj populaciji jer ima sve ono što sad mladež voli kod popularnih bendova.
Psihodelija MGMT-a i Tame Impale je malo zapala u krizu? Nema problema, The BJM nudi rješenje u vidu “Animal Wisdom” koja kroz instrumentalna rješenja dočarava pomalo mistične psihodelične krajolike.
Kako dalje prolazimo kroz album, tako dobivamo i sve sigurnije korake i potencijalne hitiće za one koji traže nešto više od pukog slušanja glazbe na radiju. “Psychic Lips” odiše Echo and the Bunnymenom, “Skin and Bones” zvuči kao jako dobar garažni Kasabian… A sve završava u epski dugačkoj (često imaju duge pjesme) “Silent Stream” koja podsjeća na rane Pink Floyde.
Lijepo je vidjeti staru gardu kako i dalje opako praši i pokazuje kako se to radi. Praktički svake godine dobijemo barem jedno izdanje, a nakon nekoliko ne toliko dojmljivih izdanja, “Something Else” vraća The Brian Jonestown Massacre u centar zbivanja.
