The Beatles opera

Kako recenzirati ovaj album? Možda je najbolje da vam prepričam komentare Georga i Gilesa Martina iz knjižice uz CD. Dakle, George Harrison i Guy Laliberte, osnivač Cirque de Soleil , su bili prijatelji i tako se rodila ideja o predstavi s muzikom The Beatlesa. Kada se krenulo u realizaciju te ideje zamoljen je George Martin, legendarni producent The Beatlesa, da od originalnih snimaka napravi nove mikseve za predstavu, a on je u pomoć pozvao svog sina Gilesa.

Uzimani su dijelovi različitih pjesama i spajani zajedno da bi se dobila nova pjesma. Martini su pokušali ne rezati previše pjesme, jer su The Beatlesi sve snimali svirajući ‘uživo’ u studiju, uglavnom snimajući sve na jednoj traci. Zato je većina mikseva složena tako da su jednoj originalnoj pjesmi isječci iz drugih (ili iz nje) dodavani na kraj ili na početak.

Tako “Get Back” počinje s akordom iz “A Hard Days Night” u kojeg uleti Ringov solo iz “The End” da bi se s pianom s kraja “A Day In The Life” okrenutim unatrag sve pretopilo u “Get Back”. Slični su efekti korišteni da bi se pjesme nastavljale jedna na drugu bez zaustavljanja, a krajnji rezultat je album koji bez problema, neprimjetno i dinamično prolazi katalog The Beatlesa.

Giles tvrdi da se kad je počeo raditi na projektu osjećao kao da crta brkove na Mona Lisi, miksajući bas i bubnjeve iz “Tommorow Never Knows” s “Within You Without You“, no nemojte očekivati drastične promjene skladbi na “Love”. Negdje je izmijenjen redoslijed u pjesmi, negdje su dodavani razni zvukovi i ulomci iz drugih, no muzika na albumu ostaje dobro prepoznatljiva, a neke stvari zvuče čak gotovo isto kao originali.

Najradikalniji miks je spajanje “Drive My Car“, “The Word“, “What You’re Doing” i puhača iz “Savoj Truffle”.

Jedina nova muzika na “Love” su gudači na “While My Guitar Gently Weeps” koje je skladao sam George Martin, i to prilično dobro, izvrsno pogađajući ugođaj originalne skladbe i dajući joj novu teksturu.

“Love” je nešto poput kućnog miksa u stilu “Grey Album” Danger Mousea (miksa “White Album” The Beatlesa i “Black Albuma” Jay-zja), samo što je ovaj put miks u potpunosti od glazbe The Beatlesa i što ga je napravio čovjek koji je bio integralni dio benda.

Rezultat je najbolje opisati kao dojam da slušate koncert ili čak rock-operu The Beatlesa, što je svakako zabavno i osvježavajuće, no ne može poslužiti za dugotrajnu upotrebu. Premda ništa ovdje nije unakaženo (što je prva bitna stvar kod ovakvih projekata), nije ponuđeno ni ništa drastično novo (druga bitna stvar).

Muzika je i dalje genijalna, no nakon što se zabavite par puta vratit će te se originalima.