The 1975: Kako demotivirajuću današnjicu učiniti podnošljivijom

    553

    The 1975

    A Brief Inquiry Into Online Relationships

    Datum izdanja: 30.11.2018.

    Izdavač: Dirty Hit, Polydor

    Žanr: Electro pop, Indie Pop, Indie Rock, Synthpop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The 1975
    2. Give Yourself a Try
    3. TooTimeTooTimeTooTime
    4. How to Draw / Petrichor
    5. Love It If We Made It
    6. Be My Mistake
    7. Sincerity Is Scary
    8. I Like America & America Likes Me
    9. The Man Who Married a Robot / Love Theme
    10. Inside Your Mind
    11. It’s Not Living (If It’s Not with You)
    12. Surrounded by Heads and Bodies
    13. Mine
    14. I Couldn’t Be More in Love
    15. I Always Wanna Die (Sometimes)

    Perspektivan britanski bend pomalo provokativnog i previše obećavajućeg naziva, The 1975, jedan je od najvažnijih sastava današnjice. Što za uši, što za oči, dečki su drugačiji od kolega i rekli bi, miljenici kritike. Sve su to velike riječi, ali The 1975 je više-manje cijelo vrijeme na razini zadatka i preuzimaju sve dane im odgovornosti.

    Ono što me osobno mrvicu jadi je njihova popularnost. Jedan su od sastava koji zbilja pazi na apsolutno svaki detalj. Originalnost pjesama, kvaliteta tekstova, nastupi, a posebno vizualni identitet i promotivne kampanje. Sve navedeno potvrđuje im zadnji album, dugačkog, ali posebnog naslova “I Like It When You Sleep, for You Are So Beautiful Yet So Unaware of It“ iz 2016. U to ime, zaslužuju i veću popularnost i više pažnje publike.

    Muziku podržava

    Puno se očekivalo od trećeg im albuma “A Brief Inquiry Into Online Relationships“, koji se isprva trebao zvati “Music For Cars“. U međuvremenu je taj naziv zapravo ostao naziv ere benda u kojoj se nalazimo. S pet singlova izdanih uoči izlaska albuma momci su publici dali još jedan poseban, njima svojstven album koji će se vjerojatno pamtiti manje od prošlog, ali zapravo je ugostio dosta jačih pjesama, a nepravedno manje ih je postalo hitovima. Međutim, ima tu i nešto skip materijala, poput “I Like America & America Likes Me“.

    “A Brief Inquiry Into Online Relationships“ zanimljiva je analiza današnjeg (medijskog) svijeta, načina života (mladih) i (njihovih) očekivanja. Tradicionalno, istoimeni im intro starta izdanje i uvodi nas u svakom umjetniku sudbonosni treći album. Najvažnije izdanje, kažu. Ako uspije i treći, onda si tu s razlogom. Najavni singl “Give Yourself a Try“, čiji je riff preuzet iz pjesme “DisorderJoy Divisiona odjednom je pretjeran i neugodan. Nadam se da je baš zato pjesma stavljena na početak albuma kao nužno zlo jer sve što slijedi bit će daleko slušljivije.

    Vodeći singl “Love It If We Made It“, jedna od najboljih pjesama na izdanju. Zanimljivo je da je tekst ove pjesme zapravo više kolekcija raznih naslova novinskih stupaca ili citata osoba više nego same Mattyjeve riječi. Sam naslov odnosno refren zapravo je svojevrsna utjeha članovima benda i slušatelju. Nadalje, momenti poput “How To Draw / Petrichor“, “Be My Mistake“, “I Couldn’t Be More In Love“ razlog su više da date šansu bendu, ukoliko već niste. “How To Draw“, dorađena verzija bonus pjesme sa zadnjeg albuma, pravi je The 1975.

    Poseban trenutak je i otegnuta, pomalo usporena “Inside Your Mind“. Još samo jedna u nizu im odličnih laganica. “It’s Not Living (If It’s Not With You)“ taj je optimistični, ljubavni trenutak albuma. Nudi ono čega meni uvijek nedostaje na albumima, a to je uzbuđenja i euforije. Thanks, 1975, dobio sam svoje, iako u premaloj dozi. Album zatvara velika “I Always Wanna Die (Sometimes)“, lagano sjedajući među favorite skupa sa svojim čudnim gotovo gorkim okus u ustima unatoč tek dovoljnoj dozi spomenute euforije.

    Prema viđenju Mattyja Healyja “A Brief Inquiry Into Online Relationships“ govori o svim vezama. Pogotovo onima potaknutima tehnologijom i internetom. Gdje ćemo biti za 15 godina ako je ovo danas naša realnost. Kakva će biti komunikacija. Dio tih pitanja i ljutnje krije se u prvom dijelu naslova “A Brief Inquiry“ aludirajući na to da možda najgore tek dolazi. S druge strane, ima tu još nade, barem jednako koliko i straha. Tradicionalno, ali i pohvalno, sa strane iskrenosti, u albumu je jako puno frontmanove ličnosti. Drskosti, nesigurnosti, ali senzibiliteta. Kako kaže Matty: “I’m not about retrogressive ideas. I love moving things forward; I love technology. I love robots. I’m all about the future, if we get one.“

    Pjesma koja je srce albuma iako je zapravo intro, je “The Man Who Married a Robot / Love Theme“. Funkcionira kao vezivno tkivo na otprilike pola albuma i savršeno te dovoljno detaljno i slikovito objašnjava koncept. Priča o muškarcu koji se zaljubljuje u internet, insinuacije na tamnu stranu istog, previše vremena provedenog na internetu, iskrivljena ili čak lažna poimanja stvarnosti. Upravo su to teme koje album istražuje. Online život i dating današnjice.

    “Sincerity Is Scary” bez pogovora je jedna od najljepših i najsrčanijih pjesama nedavno nam istekle 2018. Sa sjajnom porukom i popratnim video spotom simpatičnosti i jednostavnosti kakvu danas u bujici umjetnika vođenih egom sve manje vidimo. Ubaciti quote. Daleko od toga da Healyjev ego ne gura (čitaj: truje) bend, ali i to se s vremenom ujednačilo. The 1975 je danas inteligentniji, višeslojniji, još više fokusiran sastav koji stoji iza svega što izdaju. “Sincerity Is Scary” govori o podizanju zidova oko nas samih u svrhu zaštite od vanjskih utjecaja, zbog mogućih nesigurnosti ili anskioznosti. Nerazumijevanje ove ponašajne iluzije uskraćuje nam imanje iskrenih i vrijednih odnosa s drugima. Pjesma predstavlja komentar društvu, ohrabrujući ljude na ponovno obgrljivanje otvorenosti. Sam refren najbolje opisuje predstavljeno: “Why can’t we be friends, when we are lovers? ‘Cause it always ends with us hating each other. Instead of calling me out, you should be pulling me in.“

    Album ono tužno prezentira blažim, ono sretno naglašava i konačno dosta dobro sumira sve što se htjelo reći na danu temu. The 1975 je nekako od naše pomalo nemotivirajuće stvarnosti uspio odsvirati priču na gotovo optimističan način. Ipak je tu onaj ‘sometimes’ u zadnjoj pjesmi.

    Sve zajedno popraćeno je nježnim, promišljenim, na trenutke skromnim, na trenutke bogatim aranžmanima. Žanrovski dosta prošaran, album se bazira na popu (art pop i synth pop), jazzu (i ambientu) i elektronskoj glazbi. Matty Healy opet tu i tamo koketira raznim efektima u glasu, što je na trenutke naporno, ali ipak u cilju postizanja određenog dojma u pjesmi. Jazzy flare u podlogama daje svoje čari i odlično se uklapa u poznat im zvukom. Album je ležerniji i opušteniji formom od prethodnika, što bendu pristaje. Izuzeci su više formulirane pjesme poput “TOOTIMETOOTIMETOOTIME“, inače najzaraznije na izdanju. Dancehall-ish broj na zaigran način prikazuje kako je to sjediti na više stolaca.

    Šestomjesečna kampanja s pet singlova i popratnih video spotova uoči albuma stvorila je dovoljno velik hype za poneka razočaranja po izdanju. U konačnici sam objektivno zadovoljan izdanjem. Od početnog (neutemeljenog) razočaranja u “Give Yourself a Try“ do nekoliko preslušavanja po izlasku albuma, zaključujem da ovo zbilja je najbolji album The 1975 i jedan od najljepših, ali i kreativno najjačih u 2018. Prema riječima frontmana, “I want a legacy. I want people to look back and think our records were the most important pop records that a band put out in this decade“.

    S turnejom koja je, barem u Ujedinjenom Kraljevstvu već skoro rasprodana, pred bendom je vesela godina. Novi album odnosno nastavak ovoga, dolazi nam 31.5.2019., pod nazivom “Notes on a Conditional Form“. Stoga, dragi/a čitatelju/ico, mark your calendar(s), družit ćemo se opet kroz tekst.

    Muziku podržava