Ocean Colour Scene
Painting
Datum izdanja: 11.02.2013.
Izdavač: Cooking Vinyl
Žanr: Britpop, Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Ocean Colour Scene je bend koji je u ’90-ima. imao svoj trenutak slave, ali se nisu previše pomakli od tad. Čini mi se da od tada pokušavaju napraviti jedan te isti album, a ponekad malo više ili malo manje uspiju u tom.
Vjerujem da imaju svoju vjernu publiku kada su već toliko vremena na sceni, a novi album “Painting” im je već deseti album u karijeri. Nije da su Ocean Colour Scene loš bend, ali nekako već duže vrijeme cupkaju na jednom mjestu balansirajući između ranog britpopa i psihodelije. Neki novi bendovi to rade na nešto uvjerljiviji način, ali stari romantici ipak ostaju pri svom.
“Painting” je sasvim solidan album za ove britpop veterane, iako ponovno ne donosi ništa novo i iako je ponovno za nekoliko pjesama predugačak, ali već smo navikli da Ocean Colour Scene nastoje što optimalnije popuniti mjesto na CD-u.
Album dokazuje da se bend i dalje najbolje osjeća u zvuku ’60-ih., ali na njihovu žalost retro zvuk mnogi bendovi oplemenjuju na bolji način. U prvom redu tu vidim dva benda koja su u ovom trenutku u hijatusu, The Coral koji skuplja snagu za svoj sedmi album i The Soundtrack Of Our Lives koji su odlučili da im je posljednji album stvarno posljednji u karijeri.
Ipak, već uvodna “We Don’t Look In The Mirror” asocira da bend ima još štošta za reći, posebno ako se malo modernizira, a upravo modernija glazbena podloga daje ritmičnost, dok standardnu pijevnu notu daje tradicionalni britpop sa zaraznim refrenom.
Slijedi ju naslovna “Painting” koja je klasik Ocean Colour Scene kada pokušavaju svirati The Beatlese pomiješane s Oasis, “Goodbye Old Town” prpošna je folk stvar vođena bendžom, “Doodle Book” zabavna je rock stvar koja evocira ’70-e., dok psihodelično sanjiva “If God Made Everyone” zvuči kao da je ispala s nekog albuma već spomenutih The Soundtrack Of Our Lives. Vrhunac albuma ipak je mračna “Professor Perplexity” na kojoj su koristili mnoge moderne trikove, pa skladba uopće ne zvuči kao da je došla iz njihove pjesmarice.
Sve u svemu, koliko god Ocean Colour Scene iz albuma u album koriste iste motive pri skladanju pjesama, tako im se mora odati čast da uspijevaju slagati albume koji su posebni. Tako je i s ovim albumom, nema ništa novog, ali ga je lijepo svaki put iznova preslušati.
I dok je “On the Leyline” bio jako dobar album, a njegov sljedbenik “Saturday” baš i ne, pa “Painting” možemo staviti točno između njih. Album dostojan britpop legendi, a opet nedovoljno dobar da se nametne mladim klincima da ih počnu slušati.
Da imaju neki jaki singl poput onih s “On the Leyline”, sigurno bi i sam album bio vrjedniji, ili da su sigurnije krenuli modernijim zvukom jer najbolje pjesme ovdje su one koje su se uvelike odmakle od najvećih uzora iz ’60-ih.