Tek pokušaj osvete hibridne Hibrie

    775

    Hibria

    Silent Revenge

    Datum izdanja: 26.07.2013.

    Izdavač: AFM Records

    Žanr: Power Metal, Speed Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Silent Revenge
    2. Lonely Fight
    3. Deadly Vengeance
    4. Walking To Death
    5. Silence Will Make You Suffer
    6. Shall I Keep On Burning?
    7. The Place That You Belong
    8. The Scream Of An Angle
    9. The Way It Is

    Brazilska petorka Hibria, nastala u Porto Alegreu 1996. godine, objavila je četvrto studijsko izdanje “Silent Revenge”, nasljednik “Blind Ride” iz 2011. godine.

    Nakon osnivanja bend je započeo brzi rast u glazbenoj industriji
    širom Južne Amerike kako bi se probio i na ostala tržišta širom svijeta,
    te je ubrzo potpisao ugovor i objavio prvi album “Defying The Rules”,
    koji je pobrao snažne pozitivne kritike.

    Nakon nekih početnih izmjena u postavi, 2008. godine, kada je otišao bubnjar Savio Sordi, objavili su drugi album “The Skulls Collector”, kojeg su, kao i debi album, producirali sada bivši članovi, basist Marco Panichi i gitarist Diego Kasper. S drugim studijskim albumom Hibria je dobila prigodu za koncerte u Japanu, te na velikom Loudpark festivalu. 2010. godine basist Marco je iznenadno napustio bend, a zamijenjio ga je Benhur Lima, poslije čega je 2011. godine objavljen treći studijski album “Blind Ride”. Renato Osorio potom je zamijenio gitaristu Diega Kaspera i formirala se sadašnja stalna postava, koju pored novog basiste i gitarista čine još vokal Iuri Sanson, gitarist Abel Camarago i bubnjar Eduardo Baldo. Najveći dosadašnji uspjeh Hibria je pobrala uglavnom po Japanu i Južnoj Americi a postala je poznata po svom tehniciranju i brzini. Kada su objavili svoja prva dva albuma, razvili su osoban, brzi stil sviranja heavy/power metala.

    Kako je “Silent Revenge” u potpunosti inspiriran argentinskim psihološkim trilerom “The Secret In Their Eyes”, misleći na naslovnicu, naziv albuma i stihove pjesama, tako se može i pretpostaviti o kojim temama pjesme govore, a među kojima su gubitak, žalost, neostvarene želje i osveta. Prvi i najveći problemi na koje se može naići su Iuriev vokal i nedostatak melodija, s obzirom da se govori o power metalu.

    Muziku podržava

    Hibria je prerasla u hibridni metal, nalik na moderni metal s vokalom sličnom svakom drugom današnjem komercijalnom u svijetu metala. Iuri kao da je izgubio snagu svog clean vokala, te je tako u većini slučajeva monoton, bez vriskova, hrapavih visokih nota i vokalnih modulacija koje je pokazivao na ranijim izdanjima.

    Na uvodnoj “Silent Revenge”, te na “Silence Will Make You Suffer” gostuje André Meyer (Distraught), a “Silent Revenge” je dobro izvedena i zbog growlova i brzih riffova zvuči moćnije, iako izlazi iz granica powera, uz činjenicu da se pojavljuju nešto komercijalniji prizvuci modernog metala. “Lonely Fight” je brza, a poslije uvodne, tek ponešto melodične solaže i predvidljiva, a pogotovo u refrenskom dijelu.

    Takva je i sljedeća, “Deadly Vengeance”, s jako brzim početkom i sporim prijelazom na sredini, gdje se pojavljuje i piano, a nakon kojeg se pjesma uz solažu vraća brzom tempu. Na početku “Walking To Death” konačno nailazimo na promjene tonaliteta vokala, u smislu da zvuče više kao growlovi, što bi pjesmu moglo učiniti zanimljivijom, no s vremenom se vraća Iuriev monotoni vokal.

    Prvi objavljeni video uradak je “Silence Will Make You Suffer“, koji po kvaliteti tek nešto malo odskače od ostalih pjesama, te je uz “Silent Revenge” jedna od boljih pjesama na albumu. “Shall I Keep On Burning” je baladnog tona, sa srednje brzim riffovima nakon uvodne akustične gitare, te Iurievim kvazi baladnim vokalom. Posljednja, ujedno i najduža, osmominutna je “The Way It Is“, koja sadrži neke od progresivnijih gitarskih melodija, no unatoč tome, nije ništa zanimljvija, sadrži tek poneke varijacije i promjene tempa, uz jako brzi gitarski solo i bas dionicu pred kraj.

    Silent Revenge” izlazi iz granica speed i power metala, te više zvuči kao kakav hibrid modernog metala unatoč povremenim melodičnim i nešto progresivnijim dijelovima. Vokalno i glazbeno, “Silent Revenge” je definitivno korak unatrag za Hibriu, pogotovo u usporedbi s prva dva albuma, kada je mogla stati uz bok staroj Angri, kao jedan od boljih metal bendova Južne Amerike.

    Možda nema povratka, no ipak se nadamo da će se Hibria vratiti melodičnijim kompozicijama i visokim clean vokalima i screamovima, što bi njezinoj glazbi vratilo vjerodostojnost.

    Muziku podržava