Tanka je linija između genijalnosti i ludosti

    2072

    Ayreon

    The Theory Of Everything

    Datum izdanja: 28.10.2013.

    Izdavač: InsideOut Music

    Žanr: Progressive Metal, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Phase I: Singularity
    2. – Prologue: The Blackboard
    3. – The Theory Of Everything Part 1
    4. – Patterns
    5. – The Prodigy’s World
    6. – The Teacher’s Discovery
    7. – Love And Envy
    8. – Progressive Waves
    9. – The Gift
    10. – The Eleventh Dimension
    11. – Inertia
    12. – The Theory Of Everything Part 2
    13. Phase II: Symmetry
    14. – The Consultation
    15. – Diagnosis
    16. – The Argument 1
    17. – The Rival’s Dilemma
    18. – Surface Tension
    19. – A Reason To Live
    20. – Potential
    21. – Quantum Chaos
    22. – Dark Medicine
    23. – Alive!
    24. – The Prediction
    1. Phase III: Entanglement
    2. – Fluctuations
    3. – Transformations
    4. – Collision
    5. – Side Effects
    6. – Frequency Modulation
    7. – Magnetism
    8. – Quid Pro Quo
    9. – String Theory
    10. – Fortune?
    11. Phase IV: Unification
    12. – Mirror Of Dreams
    13. – The Lighthouse
    14. – The Argument 2
    15. – The Parting
    16. – The Visitation
    17. – The Breakthrough
    18. – The Note
    19. – The Uncertainty Principle
    20. – Dark Energy
    21. – The Theory Of Everything Part 3
    22. – The Blackboard (Reprise)

    2013. je očito godina prave ‘navale’ konceptualnih rock/metal albuma.

    Tako nam se, nakon Avantasie, Timo Tolki’s Avalona, Rageovog Lingua Mortis Orchestra, Epysodea i inih, vraća jedan od definitivnih kraljeva konceptualnih djela, Arjen Anthony Lucassen sa svojim Ayreonom. Lucassen je nešto više od posljednje dekade proveo posvećen rock operama, postavljajući tako nove uvjete za perfekcionizam u tom području, području progresivnog rocka s moćnim, a u isto vrijeme melodičnim heavy metal osloncima ili temeljima.

    Ovaj glazbeni genije je tekstopisac, producent, pjevač i multi-instrumentalist, a zahvaljujući visokoj isprofiliranosti koju je uspio postaviti, u svoj projekt privukao je neke od najvećih imena rocka i metala. U takva imena, uključujući prošle i sadašnje članove, ubrajaju se članovi Iron Maidena, Marilliona, Dream Theatera, Opetha, Within Temptationa, Symphony X-a, Spock’s Bearda, Uriah Heepa, Black Sabbatha, Magnuma, Blind Guardiana i mnogih drugih.

    Novi, osmi album “The Theory Of Everything” objavljen čak pet godina nakon prethodnika “01011001”, predstavlja početak kompletno nove priče, potpuno rekreiran Ayreonov svemir. Za razliku od prethodnih albuma, čija je radnja zamišljena kao SF koncept, osim značajne iznimke “The Human Equation”, čija radnja potječe upravo iz čovjekovog uma, radnja novog albuma smještena je u realni svijet. Album je uobličen zanimljivim konceptom od četiri duge trake, svake u trajanju od preko dvadeset minuta, podjeljenih u različite segmente, kojima dominiraju kratki instrumentali. Naravno da je broj segmenata, tj. ukupnih pjesama 42, broj koji je nakon slavnog filma “The Hitchiker’s Guide To The Galaxy” postao poznat kao odgovor na ultimativno pitanje svemira, života i svega ostaloga. “Theory Of Everything” je prikupio velika imena nešto blaže metal i rock scene, mada, moramo priznati, lista gostiju i nije toliko impresivna kao na prošlim uratcima. Tu se prvenstveno misli na dva grandiozna, i u pozitivnom smislu krajnje komplicirana albuma, “01011001” i “The Human Equation”. “01011001” je postigao komercijalni i kritički uspjeh i dospio na glazbene ljestvice u sedamnaest zemalja, a svojevremeno je ugostio čak sedamnaest glavnih vokala, dok novi album ugošćuje njih sedam, koji dosada nisu imali doticaja s Ayreonom.

    Prema podjeljenim ulogama likova, to su učitelj JB (Grand Magus), djevojčica Sara Squadrani (Ancient Bards), otac Michael Mills (Australia’s Toehider), majka Christina Scabbia (Lacuna Coil), mladi genije Tommy Karevik (Kamelot), protivnik Marko Hietala (Nightwish), te psihijatar John Wetton (Asia, King Crimson). Što se tiče glazbenika, neke od njih trinaest, uključujući i Lucassena, prave su zvijezde progresivnog rocka, poput Ricka Wakemana (Yes), Keitha Emersona (Emerson Lake and Palmer), Stevea Hacketta (ex-Genesis) Jordana Rudessa (Dream Teather). Ed Warby (Hail Of Bullets, Gorefest) je ponovno na bubnjevima, Troy Donockley (Nightwish) svira Uilleann gajde i flaute, a sam Lucassen je, između ostalog, svirao električnu, akustičnu i bas gitaru, mandolinu, analogne sintesajzere i Hammond.

    Muziku podržava

    Sami naslovi pjesama vrlo lako magu zainteresirati slušatelje, a čim se primijeti naslovnica, mislimo da je iole znanstveno zainteresiran slušatelj jako željan provjeriti i one fizičke i znanstvene konstatacije unutar pjesama i njihovu općenitu uklopljenost u glazbu i stihove. Ipak, pjesme najzanimljivijih znanstvenih naziva su uglavnom instrumentali, a sami stihovi se ne orijentiraju previše na znanstvene činjenice, osim u ponekim pjesmama. Stihovi pjesama su napisani na način da se rijetko kada ponavljaju unutar pjesama, tako da album nema klasično ponavljanje refrena, što mu je jedna od osnovnih karakteristika.

    U centru priče je autistični mladić, The Prodigy, mladi genije s izvanrednim matematičkim sposobnostima. Njegov otac je briljantni znanstvenik, no emocionalno zakinut i sebičan, a želi otkriti ‘teoriju svega’, teorem koji će zajedno povezati i objasniti sve fizičke fenomene. Ne mareći za emotivnu stranu, svome sinu daje eksperimentalnu drogu u nadanjima da će mladi genij brže otkriti teoriju. Drogu je razvio psihijatar koji obećava usredotočenje uma na rješavanje problema, unatoč mogućim posljedicama. Tijekom priče, mladićeva majka osjeća da ih je sebični otac zanemario, pa se postupno uključuje i doktor, koji želi pomoći mladom, izmučenom umu mladića ali ujedno i steći slavu, zatim djevojka koja samo želi sretno živjeti s glavnim likom, te ljubomorni protivnik koji se želi dokazati više i bolje od mladića.

    Čitav album obilježen je snažnim varijacijama u melodijama, tempu i velikom količinom različitih instrumenata, a u prvu fazu, “Singularity“, uvodi “Prologue: Blackboard” sa svojim onomatopejama mora, glasanja galeba i valova, te priču koji svojim monolozima otvaraju učitelj i djevojka. “The Theory Of Everything Part 1” priča o mladićevom ocu i majki, uz dominirajuće zvuke flauta i nježni piano. Slijedi predstavljanje glavnog lika u “The Prodigy’s World” uz lagane gitarske note i vokale Karevika i Scabbie, te kasnije nešto teže gitarske note i note klavijatura.

    The Teacher’s Discovery” upotpunjena je s jako dobrim zvukovima violine, čija melodija vrišti da je to upravo prepoznatljivi Ayreon, uz zvuke akustične gitare. Mladić i protivnik se sukobljavaju u “Love And Envy“, a svojim glazbenim elementima, pojedini komadi pri završetku uvelike podsjećaju na rana Ayreonova izdanja s “Into The Electric Castle” albuma. “Progressive Waves” je instrumental ispunjen raznolikim instrumentima, od gitare i violine do flaute. Nakon kraćih instrumentala i mladićevog monologa, instrumenti u punoj snazi vraćaju se u “The Theory Of Everything Part 2”, s istom početnom melodijom kao i u prvom dijelu.

    Drugu fazu, “Symmetry” otvaraju klavijature upotpunjene električnim gitarama. Mladićev genij je otkriven, a u priču se uvodi lik psihijatra. “The Consultation” je duža, atmosferična pjesma, kao i nešto žešća “Diagnosis“, koja je jedna od energičnijih i boljih pjesama, ispunjena flautama, riffovima i melodičnim refrenom, a u kojoj se mladiću nudi eksperimentalna droga. U “The Rival’s Dillema” uvode gajde, s akustičnom i električnom gitarom, a “Potential” je još jedan energični komad ispunjen klavijaturama, akustičnom gitarom, čelom i emotivnim violinama. “Quantum Chaos” je ponovno instrumental, a akustična “Dark Medicine” nastavlja priču o davanju droga mladiću za koje nitko neće znati osim doktora i oca. “Alive!” oživljava mladića djelovanjem droge, a sama pjesma je ispunjena dubokim i potresnim zvukovima čela i blagim gitarskim riffovima.

    Treću fazu, “Entaglement” otvara instrumental flaute i klavijature, “Fluctuations”, dok “Transformation” zvuči jako poznato, u dobrom starom stilu Ayreona, prepoznatljivom na prvo slušanje s miksom električne gitare, klavijatura i specifičnim melodijama Ayreona, a također je jedna od boljih. “Collision” sadrži jednu od boljih klavijaturskih melodija koja se nastavlja brzim riffovima, a koja ponovno podsjeća na “Into The Electric Castle”. U idućem komadu, “Side Effects”, javljaju se neželjene posljedice droge, a “Magnetism” koja više podsjeća na “The Human Equation”, potiče mladića da bježi od kuće i obrati se djevojci, s kojom kasnije ostaje živjeti. “String Theory” je instrumental s izuzetnim, dubokim i naglašenim orkestralnim elementima, što ga čini jednim od boljih instrumentalnih dijelova.

    Mirror Of Dreams“, prvi komad četvrte faze “Unification”, je atmosferični monolog djevojke, a “The Lighthouse” je ispunjen akustičnom gitarom, čelom i kontrabasom. “The Argument 2” započinje još jednu svađu između oca i majke, a stvarni raskid događa se u agresivnijoj “The Parting. “The Breakthrough” je okarakterizirana basom i klavijaturama, veselijeg je prizvuka s kasnijim bržim rifovima, a priča o ponovnoj odluci oca i sina da rade zajedno te o pronalasku njihova rješenja. Tijekom nekoliko zadnjih pjesama događa se povratak u prošlost, otkrivanje dodatnih činjenica i sam rasplet priče. Nakon instrumentala “Dark Energy”, “The Theory Of Everything 3” ponovno donosi pregršt violina, flauta i orkestracija. Sve se završava u “The Blackboard (Reprise)“, gdje se otkriva konačan ishod priče.

    Lucassen još je jednom uspio producirati odličan, složen, kompleksan i poprilično zahtjevan album prepun dinamike, napetosti, promjena raspoloženja, podijeljen na veći broj kratkih instrumentala i nešto manji broj dužih pjesama. Unatoč lagano slabijem opusu vokala, svi su oni vjerodostojni, prilagođeni priči i pojedinim emocijama kroz koje likovi priče prolaze, te dobro izvedeni, a za fanove Ayreona, naći će se tu pojedinih prepoznatljivih elemenata s nekoliko posljednjih albuma.

    Sve elemente Lucassenove glazbe i samu priču je jako teško opisati u malo teksta, a kompleksnost albuma omogućuje, na trenutke naporno, no sigurno dugotrajno i satisfakcijsko istraživanje ove progresivne poslastice.

    Muziku podržava