Tame Impala: “The Slow Rush” je prava ljubav, na treće slušanje

    2011

    Tame Impala

    The Slow Rush

    Datum izdanja: 14.02.2020.

    Izdavač: Interscope

    Žanr: Indie Rock, Pop, Psychedelic

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. One More Year
    2. Instant Destiny
    3. Borderline
    4. Posthumous Forgiveness
    5. Breathe Deeper
    6. Tomorrow’s Dust
    7. On Track
    8. Lost In Yesterday
    9. Is It True
    10. It Might Be Time
    11. Glimmer
    12. One More Hour

    Mislim da u 2020. godini previše opisivanja tko stoji iza imena Tame Impala nije potrebno. Naslov nema veze s činjenicom da je album izašao na Valentinovo, makar ako moram birat između ruža, čokolade i novog albuma Kevina Parkera, znamo koji je odgovor.

    Što je Kevin radio zadnjih 5 godina koliko smo čekali “Slow Rush”? Nema što nije i gdje se njegov glazbeni uspjeh nije manifestirao, a time zabetonirao ime Tame Impala među najzanimljivijee bendove desetljeća. Nastupi na brojnim festivalima, produciranje velikih hip-hop albuma poput Astroworld Travisa Scotta, kolaboracije s Kanye Westom, Markom Ronsonom, Lady Gagom i brojnim drugim popularnim imenima glazbene industrije samo su neki od projekata na kojima je radio dok smo strpljivo iščekivali novi materijal.

    Muziku podržava

    Internet je prepun njegove izjave kako želi biti novi Max Martin, a pisanje pop pjesama za pop zvijezde yin je njegovom yangu aka psihodeličnom rocku. Definitivno izjava koju nismo očekivali od možda najslušanijeg benda indie-stoner scene, danas tu ima puno više također snažnih i zanimljivih imena koja su plijenila pažnju dok je Kevin bio zauzet drugim projektima.

    Yes I’m Changing” jedan je od većih naslova prethodnog albuma, a činjenica da glazbeni umjetnici i fanatici poput Kevina jednostavno moraju zalutati kroz sve puteve glazbenog univerzuma, kada bolje razmislim – sve promjene su očekivane i smislene kada je stvaranje glazbe u pitanju.

    Za “Slow Rush” je izjavio na Instagram objavi kako je to godina života u kartonskom omotu. Godina krvi, znoja i suza uz radost i tjeskobu i kako je smiješno da sve to izlazi iz zvučnika u samo 57 minuta. 

    Tih 57 minuta je na prvo slušanje stvarno proletjelo,  tek kada se dublje uđe u tematiku pojedinih pjesama, raslojavanje i seciranje svake note i instrumenta – album postaje genijalan kao i prethodni. Singl Borderline je prije godinu dana najavio disco funky vibru, ali moram priznat da nisam očekivala da će se ta vibra provući kroz cijeli album uz pomalo mračnu i mističnu energiju.

    Prva stvar “One More Year” govori o konceptu i prolaznosti vremena, ne brinući se o ograničavajućim čimbenicima. Dobar groove i životne lekcije u tekstovima pjesama uvijek su dobitna kombinacija. Dosta optimističan početak albuma, a nakon nje slijedi “Instant Destiny”. Pjesma kojom je Kevin ovjekovječio i obilježio planiranje prosidbe tj. novo poglavlje svog života. 

    Nakon romantike i ljubavne motivacije, dolazi sada već poznata “Borderline” u novom izdanju. Dodani su snažniji bubnjevi i jači synth zvuk. Osobno mi je bolja nova verzija upravo zbog te jačine zvuka na koji sam navikla u pjesmama poput dobre stare “Eventually”. Već je spomenuto kako je Kevin godine života provukao kroz ovaj album pa smo tako dobili i “Posthumous Forgiveness”, pjesmu o njegovom nesretnom odnosu s ocem. Priča pjesme je podijeljena u dva dijela, kako tekstom tako i glazbom jer ipak riječ oprost stoji u imenu. Pomalo sablasna melodija u prvom dijelu prelazi u optimističniju, ali ne dovoljno da pjesmi oduzme titulu najtužnije na albumu.

    Oporavak od teških tema donosi “Breathe Deeper”, odlična stvar za rješavanje bilo kakvih briga i problema. Osim što tekst upućuje direktno na to, ritam i bass će razmrdati sve organe ako pjesmu slušate dovoljno glasno. Nastavljamo malo mirnije uz sljedeću – “Tomorrow’s Dust”. Sudeći po svim stihovima do sada, prolaznost vremena je očito glavna tematika ovog albuma. 

    Druga polovica albuma generalno zvuči bolje, čuje se više bubnja i žice, kako volim reći – organskih instrumenata. Neuništivi optimizam u pjesmi “On Track”, još životnih lekcija u “Lost In Yesterday” i ljubavne paranoje u “Is It True”, naj-funky-upbeat pjesmi albuma, definitivno bolje prenose priču Tame Impale od prethodnih, premračnih dijelova albuma. “It Might Be Time” se najlakše opisuje kao funkcionalan kaos nakon koje dolazi smirenje uz spontano nastalu “Glimmer”. Najkraća stvar nastala je kroz igranje i isprobavanje opreme, a definitivno mi je žao što ne traje duže i nema neku ozbiljniju ulogu na albumu. 

    Počeli smo s još jednom godinom, a završavamo s još jednim satom. “One More Hour” je simpatičan naslov koji simbolično potiče na još jedno preslušavanje. Još jednom, još jednom pa će biti puno lakše prihvatiti novu energiju Kevina Parkera. Barem je kod mene uspjelo! Pjesma je svojevrsni rezime albuma, ali i životnih događaja i puteva koji su Kevina doveli tu gdje je danas. Kreće laganim klavirom i vokalom, a kroz 7 minuta donosi bezbroj emocija i raspoloženja za spektakularni završetak priče imena “Slow Rush”.

    Zašto smo toliko fascinirani radom Kevina Parkera? Rekla bih bogata pozadina svakog tona, šarenilo zvuka i psihodelija dobre glazbe uz koju svi volimo pobjeći od stvarnog svijeta. Sjećam se dana dok su još prvi albumi bili “friški”, pa bi svakim novim preslušavanjem primijetila nešto novo što bi me zakačilo da repeat opciju zaključam narednih par dana. Sada tih 36 pjesama poznajem bolje od sadržaja vlastitog ormara, a listi dodajemo još 12 novih.

    Zašto ću reći da je Kevin Parker jedan od najboljih glazbenika u posljednje vrijeme? Osim vojske različitih fanova koju je okupio iza sebe u zadnjih 10ak godina, talent i ljubav prema radu — njegovo putovanje u pop/hip-hop vode je donijelo dozu kreativne dubine u mainstream krugove. Tako da ako vam se slučajno dogodilo da čujete Lady Gagu ili Camillu Cabello na radiju i malo vas je sram priznati da vam je nešto malo u toj pjesmi dobro jer nije vaš “cup of tea”, to “malo” je glazbeni genijalac Kevin Parker i njegov glazbeni doprinos pop zvijezdama.

    “Slow Rush” možda baš i nije oduševio na prvi dojam. Da li zbog dugog čekanja, neke nove energije ili drugih osobnih faktora – ne znam, ali je svakako odličan album i još jedan masterpiece glazbenog genijalca. Kada se podvuče crta na sve poslušano i doživljeno u tih 57 minuta uz kvalitetu zvuka koji smo i očekivali, Tame Impala nastavlja osvajati obožavatelje, playliste i zaključavati repeat opcije. 

    Muziku podržava