Tama koja šarmira

Australska metal scena manje je poznata fanovima diljem svijeta, a zavirimo li u nju još dublje, u neke subžanrovske podjele, tu je situacija još i gora.

Malo je bendova koji su se uspjeli probiti, postati poznati izvan granica najudaljenijeg nam kontinenta, poput recimo Mortification, Mortal Sin ili Pegazus, no ni oni nisu ostavili posebno veliki i značajan trag. Ipak, dokaz su da i Australija ima svojih aduta, da ima dobrih bendova, no prije svega zemaljska udaljenost, a nakon toga i pronalazak adekvatnih izdavača veliki su problem bendovima tog podneblja da pokažu koliko u biti vrijede. Odnosno, da svoju kvalitetu daju na procjenu širem auditoriju. Mediji su, u to ne treba sumnjati, i tamošnjim bendovima velika prepreka.Progresivna scena također je dio te priče, a jedini koliko-toliko značajan australski bend bio bi Vanishing Point, dok se za Eyefear, vjerujem, malo čulo i čuje. Pa ćemo to, bar malo, probati izmijeniti. Bend je iz Melbournea, postoji od 1994., “The Inception of Darkness” mu je peti studijski album i stiže četiri godine nakon “The Unseen” (2008.). To su najosnovniji podaci, kojima ćemo pridodati i onaj kako se Eyefear stilski kreće u okvirima progresivnog power metala izuzetno mračne, čak bismo rekli naglašeno depresivne atmosfere, nešto nalik na Evergrey, s introspektivnim i psihološkim temama, kao stvorenim za spomenuti atmosferski ugođaj.

“The Inception of Darkness” izuzetno je moćan, kompleksan i taman album sa čak, za ovakvu metalnu kombinaciju, pomalo i atipično agresivnim gitarskim riffovima, odmjerenim, ali izuzetno uznemirujućim, jezovito-sablasnim klavijaturama, koje u kombinaciji s ostalim instrumentima zvuče impresivno, u nekim omjerima uvjerljivo i nadmoćno. Uključimo li u taj dio priče, a trebamo, vokale Dannya Cecatija (ex-Pegazus), koji se po intenzitetu, boji vokala i stilu pjevanja, te kroz proživljene i uživljene interpretacije dobrim dijelom preklapa s Jornom Landeom, što uključuje i činjenicu da su grubi i slušno manje ugodni, dolazimo do zaključka da se doista radi o konkretnom albumu u kojem nema baš previše mjesta poweraškim ušminkavanjima.

Ipak, to se nije moglo skroz izbjeći i dodire s powerom nalazimo u stabilnim, ali relativno neuzbudljivim ritam sekcijama, uključujući, naravno, ubrzavanja uz duple bas pedale, prejeftinim i skoro bezličnim solo dionicama, te nekim prezaigranim melodijama. No to ipak ne narušava bitno granitnu koncepciju pjesama, koje su dominantno srednjeg i sporijeg ritma, ne i bez implementacije bržih dijelova, kojima se vrlo vješto izbjegava ulazak u sferu monotonije.

“Redemption” je stvar s jakim naglaskom na klavijature, pogotovo u pravcu orkestralija, brze i glasne riffove, ‘zamračene’ piano sekvence, potentno pjevanje i totalno melankolični interludij, kakvog nailazimo i u još jednoj srednjeritmičnoj pjesmi, “Shadowdance“. Dvije najkompleksnije, poliritmične i daleko najmračnije pjesme su “The Inception Of Darkness Pt. 1: Transcending” i “The Inception Of Darkness Pt. 2: Reborn“, s kontrastima po svim presjecima. Počevši od mirnih, pratećih klavijatura i piana, koje se transformiraju u nositelja (pre)jezive atmosfere i doslovce izazivaju nelagodu, preko poklapanja i preklapanja staloženih Danyevih sa zagrobnim, growl izvedbama Georgea Kosme (Be’Lakor) i pjevanja Sarah Parker, pa do riffovskih agresija i solo dionica s naglašenom emotivnošću.

Kombinaciju sirovije agresije i orkestralne sofisticiranosti, uz zborsku pratnju glavnih vokala, nalazimo u “Immortals“, a “Perfects” s modernijim soundom klavijatura, synth razigravanjima, povećanom dozom emotivnosti i melodičnosti totalno ispada iz koncepta ove priče.

Koja bi, poklope li se neke od gore navedenih stvari, a ona s ozbiljnim izdavačem već se poklopila, Eyefear mogla približiti ovdašnjim fanovima takve vrste glazbe, kojih u Europi, pa i šire, ima u sasvim pristojnom broju. Bendovi tipa spomenutog Evergreya, pa Pagan’s Mind, Ivanhoe, Vanden Plas, čijim bi se fanovskim bazama trebao ozbiljno prezentirati ovaj album. Tamo bi mogao, čak i trebao, pronaći najveći broj ljudi kojima će se dopasti.