Tallies: Inventivan povratak u dream pop devedesetih

    481

    Tallies

    Tallies

    Datum izdanja: 11.01.2019.

    Izdavač: Kanine Records

    Žanr: Dream Pop, Indie Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Trouble
    2. Mother
    3. Midnight
    4. Have You
    5. Not so Proud
    6. Trains and Snow
    7. Eden
    8. Beat the Heart
    9. Giving Up
    10. Rocks
    11. Easy Enough

    Tallies je bend osnovan 2018. u Torontu koji je ove godine izdao svoj debitantski eponimni album “Tallies”. Osnivači benda su gitaristica i vokalistica Sarah Cogan i gitarist Dylan Frankland. Ostali članovi su basist Stephen Pitman i bubnjar Cian O’Neill. Riječ je o sastavu koji ima uporište u dream popu i shoegazeu, no koketiraju i s twee popom i surf rockom. Kao svoje uzore ističu Johnnyja Marra, The Durutti Column, Cocteau Twins i Beach Boyse, no najveći utjecaj na prvo izdanje imao je bend The Sundays i njihov album “Reading, Writing and Arithmetic”.

    Album doista i podsjeća na The Sundays, devedesete općenito i sav šarm dream popa iz tog razdoblja. Sarah Cogan zvuči kao kombinacija Harriet Wheeler i Elizabeth Fraser, uz to što ima svoj specifičan način pjevanja koji zvuči i sanjivo i klasično pop, a u nekim pjesmama prelazi granicu nježnosti i suptilnosti pa dobiva elemente mladenačkog bunta i energije, probojnosti i odvažnosti, što je tematika koja se provlači kroz album.

    Muziku podržava

    Od zaraznih riffova do sanjivih syntheva i izraženih bubnjeva uz vokal dobivena je ritmična zvučna kulisa koja je kao stvorena za coming-of-age filmove iz devedesetih i romantične komedije, no bez sladunjavosti ili patetičnosti. Zvuk je zaigran, iskričav, melodičan i stvoren je da “svira iz uhvaćenog Cadillaca koji vozi Venice Beachom”. Mladenačka razigranost i svježina odišu na svakoj pjesmi albuma, dok je u isto vrijeme vidljiva ozbiljnost i posvećenost glazbi, uz jasne uzore, kao i vlastiti put.

    Dream pop može biti sklizak teren za mlade bendove, no Tallies su mudro igrali na provjerenu kartu iminentnih bendova, dajući im svoj pečat i moderno ruho. Vokal Sarah Cogan nosi album, no svakako treba istaknuti Dylana Franklanda na glavnoj gitari koji ne krije da mu je Johnny Marr najveći uzor. Tallies su kao The Sundays za nove generacije. Na uvodnoj “Trouble” pak podsjećaju na The Smithse u dream pop ili shoegaze ruhu. Na “Mother” dominiraju bubnjevi i adolescentska priča o odrastanju, prihvaćanju, odnosima i odlukama.

    “Midnight” i “Have You” melodičnije su i usporenije od ostatka, a sredina albuma s “Not So Proud”, “Trains and Snow” i “Eden” šaroliki je dio na kojem je vidljiv raspon podžanrovskih smjerova kojima se bend kreće. “Beat the Heart” najveći je hit uz završnu “Easy Enough”. Ove dvije numere pravi su dream pop biseri koji svojom slojevitošću i zvukom izazivaju maštu i inspiraciju koja odvodi u neka ljepša stanja uma i duha. Iskrenost, svježina i zvučne kulise prvijenca ovoga benda odaju potencijal i Tallies su lijepo otkriće za otvaranje nove glazbene godine.

    Muziku podržava