Talent ide na audiciju

    3355

    Livio Morosin

    Glas Istre

    Datum izdanja: 25.11.2010.

    Izdavač: Croatia Records

    Žanr: Elektronika, Etno, Folk, Pop, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. More dimboko nebo visoko
    2. Jutro
    3. Nikolina
    4. Prvi ples
    5. Dragozetići surf
    6. Picasso
    7. Kad je Bog z crikve zaša
    8. Dajte mi libar
    9. Drugi ples
    10. I’m Gonna Love You

    Poznat kao ‘Onaj koji je Vitasoviću pisao hitove’, Livio Morosin se ponaša kao da za hrvatsku estradnu scenu brine onoliko koliko banke u Hrvatskoj o socijalnoj osjetljivosti.

    Svirajući za svoju dušu, Morosin je u nekoliko dekada takvog sviranja uspio skupiti zamjetan broj izvrsnih, iako stilski razbacanih pjesama. Okušavao se i kao pjevač (nije mu baš išlo na početku), pa se družio s Radom Šerbedžijom, malo je lutao po raznim festivalima, radio primijenjenu muziku, i cijelo vrijeme kao da ga nije bilo briga hoće li se njegovo djelo konačno pročuti i hoće li se konačno svrstati u kategoriju opće poštovanih autora za koje su ‘svi čuli’.Album “Glas Istre” bi mogao biti ta prekretnica: u 33 minute sadrži nekoliko za radio prilično prijemčivih pop-komada koji bi mogli Morosina dovesti do svjetla show biznisa. Uvodna “More dimboko, nebo visoko” je rođeni hit, a “Dajte mi libar” bi mogla privući Morosinu obožavatelje Toma Waitsa.

    Zaključna “I’m Gonna Love You” pak odlazi na treći kraj ekstrema, zvuči kao “Loaded” grupe Primal Scream, a bit će koketiranja s tradicionalnim istarskim zvukom kojeg će Livio sasvim pristojno “pripitomiti” i usmjeriti u svoje sfere. Unatoč stilskoj shizofreniji, album se neobjašnjivo lako sluša, a Morosin zvuči razigrano, inspirirano i najvažnije, pjevački korektno i kompetentno.

    Muziku podržava

    “Glas Istre” ipak nije glas Istre: intimistički produciran, lišen nekih ‘velikih tema’, “Glas Istre” je album atmosfere: nije Istra samo more, ribari i dobroćudni ljudi koji imaju dobra vina, već Istra je i hrpa zbunjenih i ukletih duša, koji su pripravljajući svoje domaće vino dobili metanol, a takva poredba dobro opisuje i ostala područja njihovih djelatnosti.

    “Glas Istre” je dobio ime po novinama, koje, kao i sve novine koje ne žive od žutila, imaju problema s nakladom, sponzorima i održivošću. U pola sata Morosin se ponaša kao na audiciji, odnosno, kao da pokazuje sve što zna: instrumentale, etno prizvuke, country-rock stilizacije, tex mex, ambijentalne pjesme, jedino nema turbo folka i death metala, no teško da će to smetati prosječnom poštovatelju Morosinova rada. Alen Vitasović Morosinu pjevuši na “Nikolini“, a i Vlado Kreslin se motao po studiju, što nije ostalo nezabilježeno u vidu vokala.

    Druga violina u ovom projektu ipak nisu ni Vitasović ni Kreslin, nego Tomislav Šestan, a treći čovjek je Željko Šatović, koji je ovaj album oplemenio sviranjem na narodnim instrumentima. “Drugi ples“, koja uključuje narodne instrumente, zvuči vrlo halucinogeno i psihodelično: tako je to kad ljudi znaju dobro svirati. A kod ljudi koji znaju dobro slušati, “Glas Istre” će sasvim sigurno visoko kotirati kao ploča koja dokazuje kako je lako moguće žanrove spojiti, dobro začiniti, skuhati i uživati u konzumaciji.

    Muziku podržava