Morrissey
The HMV / Parlophone Years '88 - '95
Datum izdanja: 02.11.2009.
Izdavač: EMI / Dallas Records
Žanr: Indie Pop, Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Momak zvan Stephen Patrick Morrissey je prošle, 2009. godine navršio 50 i ubilježio 21 godinu od izdavanja prvog solo-albuma “Viva Hate”. Ovakve brojke diskografima sugeriraju samo jedno: upakirati već upakirano i opet ponuditi na tržištu. Pa što ako nije originalno, za originalnost je ionako zadužen Morrissey.
Kompilacija ovih singlova je 2000. ugledala svjetlo dana kao dvotomna kolekcija CD-singlova. Sve skupa bilo je 19 CD-a od kojih je svaki sadržavao do 5 pjesama. Za konzumenta je to bilo malo pregolemo i nepraktično, pa su nakon devetogodišnjeg razmišljanja istu stvar odlučili ponuditi na tri CD-a. 
Dakle, na meniju su svi Morrisseyevi singlovi izdani u prvih sedam godina solo-karijere, s B-stranama. Ova kolekcija na tri CD-a zapravo donosi najbolje iz Morrisseyevog najboljeg dijela soliranja, sastoji se od uvrnutih, emotivnih, začudnih i jednom riječju originalnih tekstova, osebujnog Morrisseyevog pjevanja, te različitih glazbenih rješenja. A to ne čudi jer je Morrissey u raznim svojim periodima birao različite desne ruke, odnosno glazbenike koji su mu pomagali u muzičkoj artikulaciji njegovih ideja.
Morrisseyeva karijera, kao i karijera grupe The Smiths, bazirala se na subverziji: u naizgled umilne i pitke orkestrirane pop-tonove ubacivana je često jezovita atmosfera usamljenosti, očaja, depresivnosti i čudnog humora (‘ajde vi smislite nešto tako opičeno kao naslov “The More You Ignore Me, The Closer I Get“). Originalno, patent je smislio još Brian Wilson iz The Beach Boysa s albumom “Pet Sounds”, The Smithsi su ga dotjerali s jingle-jangle gitarama i funky-ritmovima, a Morrissey je u solo-karijeri taj patent odveo u banku i zaradio mnogo para bez da se profanirao, što je veliko dostignuće – pitajte The Rolling Stonese ili Prljavo kazalište uostalom.
Od tri diska, najkompaktnije djeluje prvi, koji stvarno djeluje kao najbolje od najboljeg, dok se visoka kvaliteta na drugom i trećem pomalo razvodnjava prisutnošću više verzija iste stvari. I nije da se baš umire za Morrisseyevom verzijom “Cosmic Dancer”, ali u cilju kompletiranja, jasno je da je ta stvar morala biti tu.
U svakom slučaju, ova se kolekcija nameće kao izdanje prvog izbora za nekog tko ne zna ništa o Morrisseyu, a baš ima želju se upoznati s najčudnovatijom pop-ikonom u zadnjih 30 godina.
