SZA “SOS” recenzija: Pronalazak utjehe u kaosu

Recenzija: SZA “SOS” – album preslušaj na Spotifyu.

SZA “SOS”

Dugo se čekalo na povratak generacijskog talenta! Objavljen pet godina nakon sjajnog debija (“Ctrl“), novi studijski album američke glazbenice SZE dodatno osnažuje diskografiju dotične te ju izdiže daleko iznad većine suvremenika. “SOS“ bogatim, zaigranim melodijama nastavlja čaroliju prethodnika, no, zahvaljujući neizbježnom prolasku vremena, očekivani tekstovi o mladenačkim nesigurnostima, hvalospjevima i karakternim preispitivanjima dobivaju na zrelosti. Putem “Ctrl“ pjevačica je zatvarala svoje dvadesete iznoseći dirljive priče o usamljenosti, ljubavi i sazrijevanju. Taj fin, izrazito čist prikaz mladosti pružao je razumijevanje i suosjećajnost kod suočavanja s problemima stvarnog svijeta – odnosi, prijateljstva i seks. S okrenutom novom stranicom jasno je kako stvari oko SZE nisu drastično različite, ali pristupi koje koristi ipak jesu.

Pored umjetničine sposobnosti vjernog prijevoda internih kontradikcija i sukoba, ono što najviše oduševljava je unutarnja logika ploče; njena stilska dosljednost i struktura. Iako album sadržava čak dvadeset i tri pjesme različitih žanrovskih tendencija, one čine poprilično čitku formu s jasno postavljenim ciljem i narativnom progresijom. Rad ne izlaže fragmentirani tijek razmišljanja te se ne promiče nekontrolirani izljev neobrađenih ideja – posvećuje se onom konkretnom. Emocije na projektu, međutim, često su kaotične i iracionalne kao posljedica iskrene težnje prikaza stanja uma i slijeda misli (npr. “Kill Bill“). Zavodljiva usredotočenost okupira cjelinu – uz donekle impresionističku kvalitetu stihova koji sadržajno osciliraju od tema izolacije i zarobljenosti do osjećaja nesputane zaljubljenosti, javlja se iznimno minimalna produkcija koja autoričinoj namjeri otvara svu slobodu ovog svijeta.

Prisutna glazba bogata je podjednakom količinom suptilnih, toplih tonova, kao i nešto oštrijih tekstura hip-hop palete. Poanta izvedenog ne leži nužno u prostom provođenju soničkih eksperimenata ili u provokaciji često nestabilnim emocionalnim stanjima, već u postizanju ravnoteže. Postoji osjetan kreativan napredak između debitantskog i novog albuma. On nije samo prisutan u pisanju, nego i u soničkom komponiranju, spajajući prepoznatljive lo-fi teksture s nešto razvikanijim r&b aranžmanima te punk, trap, soul obilježjima bez neumjesnih rezultata. Teme djela poznate su te navedene, no bitno je naglasiti par razlika u usporedbi s “Ctrl“ – iskustvo i očita vjera u sebe; svoju sposobnost.

Na “SOS“ javljaju se trenutci nježnosti i jasnoće uz koje se SZA veže dok prolazi kroz životne nelagode i patnje. Pokušavaju se ispitati motivi vlastitog postojanja te pronaći razlozi i značenja brojnih nevolja, kušnji. Dolazi do mirenja sa situacijom – ne postoji itko tko će ju osloboditi od stvarnosti i dubine njezinih emocija. Štoviše, spas počinje tražiti u samoj sebi te posljedično pronalazi određen mir, blagostanje. Taj proces iscjeljivanja oslikan je strahovito lijepim, doduše fantastičnim, vokalnim izvedbama i pripjevima. Pjevanje je kontinuirano pod kontrolom, staloženo i puno osjećajima, položene harmonije te ad-libovi uvijek su suptilni, nježni te trodimenzionalni, dok su melodije jednostavno vanzemaljske – najimpresivnija kolekcija čitave godine koja zaslužuje posebnu analizu.

“Ctrl“ bio je soundtrack za mnoge ljude u početcima odraslog perioda, ističući rastuće bolove koje mlada osoba može iskusiti, dok je “SOS“ kontemplacija nad istim problemima samo s malo više mudrosti. Ranjivost i sirova iskrenost autorice, u kombinaciji s raznovrsnijim produkcijskim odlukama, pouzdanom narativnom komponentom izvučenom sa stranica dnevnika te neočekivanom stilskom kohezijom, izdižu album među najbolja ostvarenja žanra posljednjih godina. Projekt možda ne zahtijeva svih dvadeset i tri pjesme, ali očitih problema zaista nema. Poput same SZE, čini se kako je “SOS“ u stanju stalnog fluktuiranja, povremeno djelujući po volji onog što se može utvrditi kao prosti hir. Usprkos svemu, uspijeva se pronaći barem malo utjehe u općem kaosu. Divno!