Svršili s preradama

Jedan od najzanimljivijih garažnih hard rock bendova koji dolaze iz Skandinavije posljednjih godina svakako su švedski The Hellacopters. Bend je nastao još sredinom ’90-ih, ali s procvatom malih bendova na prijelazu u novi milenij, dobili su i oni na nešto povećoj pažnji koju ipak nisu uspjeli održati.

Najbolji albumi su im iz središnjice karijere “High Visibility” iz 2000. i “By the Grace of God” 2002. na kojem je bila i istoimena pjesma koja je postala jedan od njihovih najvećih hitova. Nakon toga, uslijedio je nešto slabiji “Rock & Roll Is Dead” da bi se daljnji pad nastavio s ovim novim, sedmim po redu albumom “Head Off“.

Već prilikom samog pogleda na album, može se uočiti velika kriza u karijeri benda, budući da album nisu objavili tri godine, a kada su ga konačno i odlučili izdati, on je bez ijedne autorske stvari, već je kao kolekcija prerada bendova koji su utjecali na njih, uz one koje su im posebno drage.

Autorski gledano, “Head Off” je vrlo šarolik, od iskusnih garažnih rock bendova poput Dead Moona, preko punkera New Bomb Turks pa sve do aktualnih neo-soul-rockera The Bellrays. Kada se skupe ovako raznolike stvari, od albuma se očekuje blještavilo zvuka i mnogo različitih ritmova, ali nakon preslušavanja dobije se dojam blijedila i ništavila. Zašto? Jer pjesme su sve nalik jedna na drugu.

Ta ‘ravna crta’ po kojoj se kreću The Hellacoptersi osjetila se već i na prošlom albumu, ali s “Head Off” su dokazali da nemaju snage biti veliki bend. Od početka do kraja albuma, gitare su žestoke, ali i izlizane, sa stereotipnim riffovima, bez ikakvih novih kombinacija među njima, a i vokalna interpretacija ne donosi ništa novo u odnosu na prijašnje albume.

Pred snimanje ovog albuma, sakupili su 50-ak skladbi za koje su smatrali da su trebale osvojiti vrhove top ljestvica, a to nisu uspjele jer svijet nije idealan. Na kraju su odabrali mnogo manji broj pjesama za album i snimajući, shvatili su da nemaju što novog ponuditi pa su najavili i raspad benda, a naslov albuma može se i doslovno shvatiti da su napravili harakiri.

Teško da se može izdvojiti pokoja pjesma u ovom nizu jer slušajući ih u slijedu, previše se istope jedna u drugu, pa će ih vjerojatno najvjerniji fanovi zapamtiti, dok će ostali vrlo lako prijeći preko “Head Off”.

Iako su u jednom trenutku pokazali da mogu postati veliki i značajan bend, The Hellacopters nikad nisu uspjeli izraziti svoj potencijal, štoviše, svakim albumom su ga dodatno uništavali. Možda da su započeli u ’80-tima, te da su Ameri, vjerojatno bi ih potegnula hair-metal faza, ali ovako, jednostavno nije to to.

I sve što na kraju možemo reći o The Hellacoptersima je R.I.P. (rest in peace)!