Svjedočanstvo o ludilu jednog vremena

Vrijeme političkih previranja i nestabilnosti može itekako biti inspirativno za umjetnika. Album “Jerusalem” (2002.) i ovaj posljednji, “The Revolution Starts…Now” teksaškog country rockera Steve Earlea to zorno pokazuju.

Iako bi iz svog burnog i nesređenog života, u kojem nije falilo razvoda, ovisnosti o heroinu i jednogodišnjeg robijanja u zatvoru, mogao izvući materijala za bar pola tuceta albuma, Earle je vlastito živopisno iskustvo odlučio ostaviti po strani, a na svoj kantautorski nišan uzeti politiku aktualnog američkog predsjednika i opisati kako se to ludilo reflektira na život ‘malog’ čovjeka, bilo onoga iz Houstona, Texas ili Gaze, Palestina/Izrael (I’m not in love at the moment, and the world is blowing up around me…– citat preuzet iz intervjua za www.onion.com)

G. W. Bush, samozvani šerif koji je odlučio zavesti (ne)red i (ne)mir u čitavom svijetu, savršena je muza Earleu. Nešto poput Miloševića Đorđu Balaševiću ili Tuđmana Feralu Tribuneu. Razumijevajući patriotizam potpuno drugačije od patriotizma kako ga propagiraju usijane glavešine s Capitol Hilla, Steve Earle je, najkraće rečeno, kroz “The Revolution Starts…Now” izrazio građansku neposlušnost, prometnuvši se tako u svojevrsnog rokerskog Thoreaua 21. stoljeća…

Tako sam započeo recenziju nekoliko dana prije američkih predsjedničkih izbora, sve se nadajući da će ovaj album, uz vijesti iz Iraka, dokumentarce Michael Moorea i “Vote For Change” koncerte s REM-om i Bruce Springsteenom u glavnim ulogama, pripromoći smjeni tamošnjeg političkog vodstva. No, uzalud vam trud, svirači. To, naravno, ne znači da je “The Revolution Starts…Now” imalo izgubio na snazi ili kvaliteti. On ostaje dokumentom jednog ludila i služi Steve Earleu na čast, i kao čovjeku i kao glazbeniku.

Već iz prve, naslovne, ravno-u-glavu pjesme (kojom, u nešto dužoj verziji, i zatvara album), jasno se može iščitati da ovaj Teksašanin ima misiju. Uostalom, stihovi, s nabrijanom ritam gitarom i ritmom ala Ringo Starr koji ih podebljavaju, govore sami za sebe: “The revolution starts now/When you rise above your fear/And tear the walls around you down/The revolution starts here.”

Iduće dvije stvari, “Home To Houston” i “Rich Man’s War”, su prave male bombe, dvije suosjećajne studije karaktera. Bez puno mudrovanja, slikovitosti ili suptilnog podteksta, karakterističnog za jednog Springsteena, Earle stavlja u prvi plan ‘male’, k tome i siromašne ljude, opisuje njihove tragične sudbine i put u središte političkih igara bez granica, u Irak, u kojem igraju nezahvalnu ulogu topovskog mesa. Odbacujući etnocentričan pogled na stvari, tako tipičan za suvremenu Ameriku, Earle u posljednjim strofama pjesme “Rich Man’s War” (koja bi se, by the way, savršeno uklopila i u prethodni album) pokazuje kako je svjestan činjenice da nesretni scenariji nisu rezervirani samo za njegove sunarodnjake s dna socijalne ljestvice: “Ali was the second son of a second son/Grew up in Gaza throwing bottles and rocks when the tanks would come/Ain’t nothin’ else to do around here just a game children play/Somethin’ ’bout livin’ in fear all your life makes you hard that way” “He answered when he got the call/Wrapped himself in death and praised Allah/A fat man in a new Mercedes drove him to the door/Just another poor boy off to fight a rich man’s war.”

S druge strane, “Home To Houston” je bolno aktualna i za nas uHrvatskoj. Country pjesma koja se nikad neće naći na soundtracku nekog američkog kamiondžijskog filma, unatoč tome što ima i više no prikladan ritam, da ne kažem da je skoro pa himnična, priča priču o uplašenom Teksašaninu koji vozi, pogodili ste, kamion kroz iračku ratnu zonu. Zamijenite Basru i Houston s Mosulom i Hrvatskom i zagarantirano ćete se naježiti jer će vas neugodno podsjetiti na vijest s naslovnica naših dnevnih novina: “Great God A’mighty what was wrong with me/I know the money’s good but buddy can’t you see/You can’t take it with you and that ain’t no lie/I don’t wanna let ’em get me I’m too young to die/If I ever get home to Houston alive/Then I won’t drive a truck anymore.”

Najradiofoničnija pjesma na albumu svakako je “F The CC“. Iako sumnjam da se u ogromnim količinama vrti na američkim radio postajama. Zašto? Pa zato što, recimo, Earle između ostalog pljuca po medijima koji svojom neobjektivnošću i lažima manipuliraju ljudima (“Piss and moan about the immigrants/But don’t say nothin’ about the president/A democracy don’t work that way/I can say anything I wanna say“) ili, definitivno najizravnije na čitavom albumu, proziva one koji mu se najviše gade (“I So fuck the FCC/ Fuck the FBI/ Fuck the CIA/ Livin’ in the motherfuckin’ USA), a sve to uz F-U-C-K poklič koji jasno asocira na legendarne The Ramonese. Punk rock susreće roots rock? Ludnica! I tko onda ne bi volio takvog čovjeka.

Jedine dvije ljubavne pjesme na “The Revolution Starts…Now”, predivna “Comin’ Around” , duet s Emmylou Harris, i “I Thought You Should Know“, pokazuju kako sreća i bol, strah i razočaranje nisu ekskluzivno vezane samo uz politiku i podsjećaju kako život teče i u ratno vrijeme. Time ovaj album čine manje svojevrsnim manifestom, a više dnevnikom jedne godine u životu čovjeka koji ne može ostati imun na slike i riječi s ekrana, ali ni na neke situacije iz privatnog života.

“The Revolution Starts…Now” je vrlo zgusnuta ploča za svega 40-ak minuta koliko ustvari traje: Earle na njoj nalazi vremena da u zaštitu uzme slobode čovjeka i građanina, upozori na bujanje nacionalizma u SAD, izrazi zgađenost medijima, a onda u sve to umiksa ljubav i smijeh (“Condi, Condi”, Karibi- reaggae sprdačina na račun aseksualnosti savjetnice za nacionalnu sigurnost). Ovaj album predstavlja potpuni trijumf Steve Earlea u obračunu s njima zbog njegove dosljednosti da ljudsku nesigurnost u današnjem vremenu prikaže iz više različitih kuteva.

On je dosljedan jer nema što izgubiti-nema multinacionalne kompanije iza sebe kojoj se mora dodvoriti, nema političkog programa koji mora slijepo slijediti niti izbora na kojima mora pobijediti. Ima muda, izraženu individualnost i hrabrost da pljune istini u oči. Takvih je na ovom svijetu sve manje i zato ako dođete u priliku svakako poslušajte ovaj album jer čovjek vam definitivno ima što za reći.