Sviranje u Methenyevu triju je poput vožnje sportskoga automobila

Iako je najpoznatiji po svojem Pat Metheny Groupu, fusion skupini koja je izvršila ogroman utjecaj na glazbu u proteklih tridesetak godina, gitarist i skladatelj Pat Metheny je tijekom karijere često djelovao u formaciji trija.

Svoj prvi album, “Bright Size Life”, snimio je 1975. u triju s bas gitaristom Jacom Pastoriusom i bubnjarom Bobom Mosesom, godine 1983. s kontrabasistom Charliem Hadenom i bubnjarom Billyem Higginsom za istu je tvrtku snimio album “Rejoicing”, a 1989. s kontrabasistom Daveom Hollandom i bubnjarom Royom Haynesom “Question And Answer”.

Pod okriljem tvrtke Warner Bros., kojoj je ostao vjeran do danas snimajući za njezinu podetiketu Nonesuch, 2000. je objavio dva albuma: “Trio 99-00” i “Trio – Live” što ih je snimio sa svojim tadašnjim trijom u kojem su svirali kontrabasist Larry Grenadier i bubnjar Bill Stewart.

Tri godine poslije, 2003., Metheny je utemeljio novi trio u kojem sviraju kontrabasist Christian McBride, suradnik najpoznatijih jazzista i vođa vlastitih skupina, te bubnjar Antonio Sanchez, stalni član njegova Pat Metheny Groupa.

Otada redovito nastupa što ga čini njegovim najdugovječnijim trijom. Početkom srpnja 2004. Trio se predstavio hrvatskoj publici nastupivši na Istraetnojazz festivalu u Puli. U razgovorima što smo ih vodili prigodom toga, ali i drugih koncerata tijekom njihove tadašnje europske turneje sva trojica glazbenika s oduševljenjem su govorili o svojoj suradnji.

Metheny je rekao da je ovaj trio doista poseban: “U njemu sviraju dvojica glazbenika koje obožavam, ne samo kao svirače već i kao osobe. Ja sam Sanchezov obožavatelj broj jedan. Volim sve načine na koje svira. S Christianom McBrideom se poznajem još od vremena kad je bio tinejdžer. Tijekom svih tih godina mnogo smo svirali zajedno.”

“S Methenyem sam prvi put svirao 1993., zajedno s Billyem Higginsom i Joshuom Redmanom” rekao je McBride. “Tada smo se odlično zabavljali, ali još bolje je svirati s ovim trijom. Uživam svirati s Methenyem bez obzira o kakvoj se skupini radi.”

“Svirati s jednim od najboljih svjetskih gitarista i jednim od najboljih basista na svijetu za mene je poput ostvarenja dugogodišnjeg sna” rekao je Sanchez.

“Nevjerojatan je osjećaj svake večeri stupiti s na pozornicu s ovim trijom i svirati Methenyevu glazbu. Mnogo sam naučio slušajući njegovu glazbu, solaže, njegovo sviranje općenito, koje je tako melodično i nadahnjuje me da budem melodičniji bubnjar. Sjajno je jer u tom triju mogu svirati gotovo sve što poželim. Ta glazba nije strogi jazz ili latin. To je spoj različitih stilova što mi omogućuje da sviram mnogo različitih bubnjarskih pristupa.

Pat Metheny Group je poput orkestra, poput velikog kamiona, u kojem ja moram voziti i pobrinuti se da ostanemo na cesti. Svirati u Methenyevu triju je poput vožnje sportskoga automobila. Možemo se kretati različitim cestama. Tu su važnije improvizacije. Mnogo je prostora za sola, a to je velik izazov. S Pat Metheny Groupom imam jedan duži solo tijekom koncerta, ali s ovim trijom imam tri, četiri ili pet sola, a svaki treba biti drukčiji što nije jednostavno.”

Nakon što je Metheny zauzeo je najviše pozicije u prosinačkom broju uglednog američkog glazbenog časopisa DownBeat, zauzevši prvo mjesto na listi čitatelja koji su glasovali za jazz umjetnike godine u dvije kategorije: kao najbolji gitarist i koautor najboljeg albuma, “Metheny/Mehldau”, upravo je objavljen prvi album što su ga Metheny, McBride i Sanchez ostvarili zajedno.

Snimili su ga krajem 2005., nakon trogodišnje intenzivne suradnje i brojnih turneja na kojima su ispolirali repertoar. Sve skladbe objavljene na albumu napisao je Metheny. Većinu je skladao upravo za ovaj trio, ali izvode i nove aranžmene skladbi koje je snimio na prethodnim albumima.

Najavljujući snimanje novog albuma rekao je: “Već smo napravili probne snimke koncerata. Upravo zbog McBridove i Sanchezove virtuoznosti bio sam u mogućnosti skladati glazbu koju će moći odlično odsvirati. To nije nimalo lako. Uvijek nastojim glazbeni materijal prilagoditi karakteru pojedinih glazbenika. Ovom prigodom to je bilo doista zabavno jer mi je na umu stalno bilo to da obojica mogu odsvirati baš sve. To otvara mnogo različitih mogućnosti. Možemo se uhvatiti u koštac s bilo čime. To donosi uzbuđenje i strašno je zabavno.”

Za razliku od izvedbi na koncertima glazba na albumu je mekša i profinjenija, ali dinamična i bogata sjajnim improvizacijama. Osim eklektičnosti u svirci ove trojke osjeća se gotovo telepatsko razumijevanje.

O tome je McBride rekao: “To se događa s glazbenicima s kojima osjećate snažnu povezanost. Svirajući puno zajedno odlično smo se upoznali, znamo u kojem će smjeru netko krenuti, a publika to može čuti, osjetiti.”

Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 2. ožujka 2008.)
(Foto: Davor Hrvoj)