Svijet je nastao u sedam dana, a more u samo 28 minuta?!

Britanski pijanci – Raging Speedhorn već su izdali svoj četvrti album! Još se jasno i svježe sjećam dana kada sam na nekoj kompilaciji čuo stvar “Redweed” i zaljubio se u njihov oblik žestine.

Dva vokala, dvije gitare, bas i bubanj već su se izmijenjali uslijed previše cuge i previše turneja i sad više ni ne znam tko je orginalan, a tko nije, ali jasno je da je basist novi i, ono što je primjetnije i važnije – novi vokal – Bloody Kev (koji je već gostovao na prvom albumu).

“Before the Sea Was Built” ostao je pri njihovom stilu – sludge core, ali isto tako utonuo u neke disonantnije vode i malo više eksperimentiranja. Sve je to i dalje prljavo (posebno punkerska po zvuku i imenu “Too Drunk to Give a Fuck“) i glasno, ali ovoga puta nekako se više osjeti utjecaj psihotičnih pjesama Neurosisa i Today is the Day (posebno “Born to Twist the Knife“).

Već početak “Everything Changes” ima lagani i depresivni uvod na kakav nismo navikli kod njih, ali već nastavak vraća sjećanje na urlajuće duple vokale, fora riffove i efektne bubnjeve. Pjesme redovito plove jedna u drugu pa se često sve doima spojeno, što je na dobar način stvorilo kontrast življe i ritmične “Before the Sea Was Built” i mračne, a ujedno i jedne od najboljih na albumu, “Dignity Stripper“.

Spooky bas intro na “Who Will Guard the Guards” neodoljivo podsjeća na “Orion” od Metallice, ali brzo se sve vraća na englesku prljavštinu. Najbolja stvar, i uvjerljivo najduža na albumu je “Sound of Waves“, prava sludge poslastica s jednim od najboljih gitarističkih melodija ikad snimljenih od ovoga benda.

Kad kažem ‘uvjerljivo najduža’, pod time ne mislim na nekakvu 10-minutnu epsku stvar, nego na smiješnih četiri i pol minute. A zašto je to tako ‘smiješno’?! Zato što teškog srca cijelo vrijeme držim u sebi infromaciju da su album uspjeli razvući na 28 bezobraznih minuta (ni prošli albumi nisu baš maratonski, ali…)!

Jasno je meni da ovo nije najslušljivija glazba s pop radio stanice, i ne mogu si oni priuštiti glazbeno putovanje od 78 minuta kao Tool, ali ne razumijem stanje mozga u kojem su oni snimili samo 10 pjesama, izmjerili trajanje i rekli – ‘Ma, to je dovoljno’.

Ima super trenutaka na albumu, ali definitivno nedovoljno da bi im fanovi oprostili što su ih počastili nečime što netko ne bi nazvao ni EP-em.