Helika
Djeca kiše
Datum izdanja: 02.11.2014.
Izdavač: DIY
Žanr: Folk-Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Helika je bend stvoren oko Daria Jazbeca Hrvatina. Nakon što je otišao iz Zagreba i nastanio se u Mariboru, skupio je istomišljenike i napravio novi bend. Pomalo čudno, iako je bend baziran u Sloveniji, pjeva na hrvatskom jeziku.
Već u startu možemo reći da album zaslužuje pohvale jer je na zanimljiv način spojio folk-rock, indie pop i etno glazbu, ali na žalost taj dojam se pred kraj pokvari s nekoliko pjesama u kojim se osjeća djelomičan zamor materijala.
Time zvuk često zna dobiti na kompleksnosti što se dobro slaže s nešto izražajnijim tekstovima. Današnja postava je malo izmjenjena, pa tako ju čine Dario i Andrej, te Špela Huzjak (violina), Stojan Kralj (bas gitara) i Aljaž Tulimirović (električna gitara).
Uvodna “Ne okreći se” je najbolja stvar albuma, ima neki vilenjački štih zbog kojeg vjerujem da bi se odlično uklopila u filmove poput “Hobita/Gospodare prstenova”, dok već slijedeća “Patuljci pojma nemaju” bi bila na pola puta između Pipsa i Sigur Rosa na terenu folka.
Sanjive i akustične pjesme poprilično uspijevaju u posljednje vrijeme, pa bi indie pop komad “Saudade” sigurno mogao naći mnoge znatiželjnike kako ju rado pjevuše, a slijedeća “Proziran” kao da je nastala pod velikim utjecajem onog što u posljednje vrijeme radi Robert Plant. Na žalost, tu se osjećaju i prvi značajniji problemi s vokalom kojega u refrenu glazba jednostavno pojede.
U narednim pjesmama dolazimo do ovog drugog dijela problema, djelomičnog zamora materijala. Druga polovica albuma je pretežito akustičnog pop senzibiliteta s manjim odstupanjima. Postoje skladbe koje se u potpunosti razlikuju, poput “Rapa Nui” koju možemo nazvati kao ‘tribute to The Beatles iz haluciogene faze’, ali upravo je ta stvar i najgora na albumu jer zvuči kao da je nastala bez ikakvog kompasa.
Ako naslov “Djeca kiše” shvatimo metaforički, jasno je što je bend htio postići i kome se obraća. Da je ovaj album nastao prije 40-ak godina, sigurno bi dobio mnogo više pažnje nego u današnje vrijeme jer upravo ovakvom glazbom su se probili mnogi autori koje i dan danas jako mnogo cijenimo.
“Djeca kiše” uopće nije loš album, ali mislim da već u startu ima veliku barijeru jer ne vidim kako može normalno funkcionirati jedan bend kojem je baza Maribor, a pjeva na hrvatskom jeziku. Ok, treba micati sve barijere, globalizacija je u svojem naponu, ali budimo realni, naše društvo je još uvijek prezatvoreno za ovakve kombinacije, pa ako se Helika neće stalno naseliti ovdje i pružati koncerte, teško će moći doći do nešto šireg auditorija kakvog svojom glazbom žele privući. Ponavljam, ovo je vrlo solidno ostvarenje bazirano na folku, a svi znamo koliko je folk jak u posljednje vrijeme, posebno kod ‘hipstera’.