Svi znamo koliko je folk jak u posljednje vrijeme, ali ipak…

    1127

    Helika

    Djeca kiše

    Datum izdanja: 02.11.2014.

    Izdavač: DIY

    Žanr: Folk-Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Ne okreći se
    2. Patuljci pojma nemaju
    3. Saudade
    4. Proziran
    5. Mornari (ljudi s obale)
    6. MI3L
    7. Rapa Nui
    8. Na izmaku snaga
    9. Puni krug
    10. Samo zato što imaš krila

    Helika je bend stvoren oko Daria Jazbeca Hrvatina. Nakon što je otišao iz Zagreba i nastanio se u Mariboru, skupio je istomišljenike i napravio novi bend. Pomalo čudno, iako je bend baziran u Sloveniji, pjeva na hrvatskom jeziku.

    Već u startu možemo reći da album zaslužuje pohvale jer je na zanimljiv način spojio folk-rock, indie pop i etno glazbu, ali na žalost taj dojam se pred kraj pokvari s nekoliko pjesama u kojim se osjeća djelomičan zamor materijala.Generalno, “Djeca kiše” su svjež i zanimljiv album.Dobar broj pjesama bazira se na akustičnim melodijama koje su potom oplemenjene različitim detaljima, poput različitih udaraljki za koje je zadužen Andrej Hrvatin. Uz Daria i Andreja, na albumu je svirao i Marko Širec (bas), dok su gostovali i Petra Onderufova Fu (čelo na “Saudade”), Sašo Stamatovski (analogni synthevi na “MI3L”) te Tomaž Gajš (truba na “Na izmaku snaga”).

    Time zvuk često zna dobiti na kompleksnosti što se dobro slaže s nešto izražajnijim tekstovima. Današnja postava je malo izmjenjena, pa tako ju čine Dario i Andrej, te Špela Huzjak (violina), Stojan Kralj (bas gitara) i Aljaž Tulimirović (električna gitara).

    Muziku podržava

    Uvodna “Ne okreći se” je najbolja stvar albuma, ima neki vilenjački štih zbog kojeg vjerujem da bi se odlično uklopila u filmove poput “Hobita/Gospodare prstenova”, dok već slijedeća “Patuljci pojma nemaju” bi bila na pola puta između Pipsa i Sigur Rosa na terenu folka.

    Sanjive i akustične pjesme poprilično uspijevaju u posljednje vrijeme, pa bi indie pop komad “Saudade” sigurno mogao naći mnoge znatiželjnike kako ju rado pjevuše, a slijedeća “Proziran” kao da je nastala pod velikim utjecajem onog što u posljednje vrijeme radi Robert Plant. Na žalost, tu se osjećaju i prvi značajniji problemi s vokalom kojega u refrenu glazba jednostavno pojede.

    U narednim pjesmama dolazimo do ovog drugog dijela problema, djelomičnog zamora materijala. Druga polovica albuma je pretežito akustičnog pop senzibiliteta s manjim odstupanjima. Postoje skladbe koje se u potpunosti razlikuju, poput “Rapa Nui” koju možemo nazvati kao ‘tribute to The Beatles iz haluciogene faze’, ali upravo je ta stvar i najgora na albumu jer zvuči kao da je nastala bez ikakvog kompasa.

    Ako naslov “Djeca kiše” shvatimo metaforički, jasno je što je bend htio postići i kome se obraća. Da je ovaj album nastao prije 40-ak godina, sigurno bi dobio mnogo više pažnje nego u današnje vrijeme jer upravo ovakvom glazbom su se probili mnogi autori koje i dan danas jako mnogo cijenimo.

    “Djeca kiše” uopće nije loš album, ali mislim da već u startu ima veliku barijeru jer ne vidim kako može normalno funkcionirati jedan bend kojem je baza Maribor, a pjeva na hrvatskom jeziku. Ok, treba micati sve barijere, globalizacija je u svojem naponu, ali budimo realni, naše društvo je još uvijek prezatvoreno za ovakve kombinacije, pa ako se Helika neće stalno naseliti ovdje i pružati koncerte, teško će moći doći do nešto šireg auditorija kakvog svojom glazbom žele privući. Ponavljam, ovo je vrlo solidno ostvarenje bazirano na folku, a svi znamo koliko je folk jak u posljednje vrijeme, posebno kod ‘hipstera’.

    Muziku podržava