Sveti hardcore

Božje ovčice ili ‘bubamare’ nisu ono što im ime kaže…

Stvarno nam je ‘dosadna’ scena kad svaki kraj Hrvatske izbacuje nove bendove kao na traci, a svatko ima svoje ‘ja’ koje se razlikuje od drugih bendova. Božje ovčice su žestoke i moćne, a opet vrlo religiozne, pa bi mogle spojiti alternativne i konzervativce na jednu stranu, i to onu glazbenu kad politički nikad nismo bili polarniji.

Ukratko, Božje ovčice kombiniraju punk, hardcore i metal elemente u jedan tsunami koji razvaljuje sve pred sobom. Jezik je ponovno ‘strani’, a ipak je domaći; pjevaju na kajkavštini što vjerojatno neće imati prođu u krajevima južnije i istočnije od Zagreba, iako je to grijeh, veliki grijeh…Ono što se može isčitati iz samih naslova pjesama, a još bolje je potkrijepljeno u tekstovima, Božje ovčice su stvarno ‘božje’ jer teme o kojima pjevaju (možda je bolje reći deru se) su vjerske. Iskreno, vjerujem da naši vjerske vođe ne bi dale ruku za ovakvu glazbu, ali bi im bilo drago da postoje mladi okrenuti religiji.

Od uvodne do završne skladbe, vidi se jasna vizija benda da razvali sve pred sobom, posebno predrasude kojima smo svakodnevno okruženi. Uz malo volje, jezična barijera neće biti barijera jer vokalno ne zaostaju ništa za svjetskim prvacima hardcorea, a atmosfera pjesama vas ponese da i vi glavom zamahujete.

“Beeeeeee!!!” je album kojeg valja preslušati jer je malo bendova koji uspijevaju toliko oprečne stvari staviti na jedno mjesto, a da one pritom ne zvuče loše i besmisleno. Igra riječi, počevši od samog imena benda do tekstova uz energičnu svirku i urlanje je ono zbog čega smatram da su Božje ovčice jedan od naših najzanimljivijih novih bendova, pa se nadam da ih kajkavština i ‘sveti tekstovi’ neće odmaknuti od zasluženog mjesta debitanata s najdojmljivijim albumom prvijencom u 2013.