Svemir priča Male laži te nudi novi zvuk i stil

Svemir je bend iz Zagreba formiran 2011., a sadašnju postavu čine Zvonka Obajdin, San Mikulec, Aleksandra Dokmanović i Matko Boršić.

Album prvijenac “Svemir” izdali su 2012. preko Bandcampa, a aktualni “Male laži” je njihovo treće izdanje na kojemu su radili godinu dana, a za miks, mastering i snimanje bili su zaduženi Mark Mrakovčić i Dražen Gavrilović. Zanimljivost ovoga albuma je da su posegnuli za obradom i to pjesme “Catch” The Curea. Također su opet uglazbili Tina Ujevića (prvi put je bilo riječ o pjesmi “Blaženo jutro” na prvijencu) i “Pobratimstvo lica u svemiru”, ali i Vjekoslava Majera i “Snijeg”. Tekstove ostalih pjesama potpisuje Zvonka, osim obrade i pjesme “Vrijeme” koju potpisuju svi u bendu. Na albumu se pojavljuju violinistica Ivana Žabkar, Ivan Ščapec i Dimitrij Popović (Vlasta Popić, Seine).Svemir je bend koji se ne želi ograničavati žanrovskim odrednicama, ali iz izdanja u izdanje da se primijetiti indie pop zvuk kao matrica s jakim utjecajima americane, bluesa i folka, što je bilo primjetno posebno na debitantskom izdanju. Drugi album “Tako jako” bio je također u alt-country stilu s blueserskim elementima, pa čak i dozom countrya. U svakom slučaju, rade zanimljiv spoj stilom bliskih žanrova. Sve je to praćeno Zvonkinim tekstovima koji su ujedno i melankolični i radosni, zabavni i ponekad tužni. No, uglavnom pitki i pamtljivi kako na aktualnom izdanju, tako i na ranijima. Tekstovi proizlaze is osobnoga iskustva, svojevrsne autoanalize i nema zadiranja u širi kontekst, nego je riječ uglavnom o odnosima, prijateljskim i ljubavnim.

Zvuk benda je, dakle, najviše indie pop te su na ovom albumu manje inzistirali na americani i folku ranijih izdanja, koja su ipak bila za nijansu bolja, pogotovo prvijenac. Sada je više naglasak na gitarama, kao u “Pobratimstvo lica u svemiru” i “Iz daljine“. Na potonjoj je izražena i violina Ivane koja gostuje još u “Kasno (Indian summer)” i “Dunjina pjesma”. Upravo je “Dunjina pjesma” najbolje spojila raniji zvuk s popom ovoga izdanja. Laganija je od ostalih i zvuči kao tipična americana balada sa zanimljivim i dojmljivim tekstom.

Uz nju se izdvaja i “Vrijeme” na kojoj su također izražene gitare i zapravo je potencijalni hit albuma jer je zabavnija od “Dunjine pjesme”, koja je laganija.

Najslabiji moment albuma je obrada “Catch” koja jednostavno nije došla do kvalitetne interpretacije.

U samoj sredini albuma je “Pobratimstvo lica u svemiru” i ne bez razloga jer je ključni moment albuma, ne samo na razini suradnje koju su željeli naglasiti, nego i poruke koju bend želi poslati drugima.

Za kraj albuma je ostavljena balada “Snijeg” i tako je zaokružena priča o malim lažima i malim istinama benda koji se dosta promijenio na ovom albumu. Nisu se pogoršali, iako je prvi album zanimljiviji i što se tiče stila i zvuka, dok “Male laži” oscilira između staroga zvuka i novih elemenata koji više vuku na pop, nego ranija izdanja.