Sve vrijedno ostalo je iza

    3409

    The Obala

    U ime zakona

    Datum izdanja: 24.09.2004.

    Izdavač: Dancing Bear

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Možeš mislit
    2. A ti
    3. U ime zakona
    4. Sanjao sam da te sanjam
    5. Kate
    6. Želio bih da si tu
    7. Ukrcaj se
    8. Tako nam i treba
    9. Ne možeš me prisilit na ništa
    10. Dolazim kroz noć

    Svi znamo da većina bendova koje predvodi karizmatični frontmen imaju u većini slučajeva zaista veliki uspjeh. Jedan od najosebujnijih i najkarizmatičnijih ljudi na našoj pop-rock sceni je definitivno Marijan Ban, bivši frontmen Daleke obale.

    Nažalost, ovaj bend se raspao i od njega su nastala dva benda: Marijan Ban i ostali te The Obala. Dok jedan bilježi više-manje dobar uspjeh (Marijan Ban i ostali), drugi se ne može pohvaliti tako dobrim uspjehom.

    Sastavljena od dvojice bivših članova ‘Obale’ Zorana Ukića i Borisa Hrepića The Obala je sve samo ne nastavak rada Daleke obale. Iako su vokali koje njih dvoje pjevaju i pjesme koje skladaju zaista u stilu prijašnjeg im benda, nedostaje im ono nešto što je imao Ban, a to je karizma. Nedostatak upravo toga je razlog zašto ovaj album zvuči prazno i prilično šuplje. Na albumu je prisutno deset pjesama, koje kvalitetom variraju od totalnih katastofa do slušljivih pjesama.

    Muziku podržava

    Naslovna pjesma “U ime zakona” je možda jedina koja odskače na albumu dok joj ostale nisu niti blizu.

    Besmisleni tekstovi poput: “Lipa mala s otoka; Zelenim proljećem u očima; Uplovila u moje more; I obalu zaljuljala…” u pjesmi “Kate” ostavljaju dojam da ovo dvoje glazbenika pokušavaju živiti na staroj slavi, što im baš i neće uspjeti ako nastave ovako. Produkciju albuma potpisuje Neno Belan, što se pokazalo kao još jedna pogreška jer je gospodin Belan snimio album koji zvuči kao još jedan album iz opusa Tončija Huljića te kojeg svaki ozbiljan slušatelj neće prihvatiti kako nekakvo remek-djelo već kao jedan u moru sličnih izdanja mile nam domaće produkcije.

    Također na ovom albumu nema niti Deana Dvornika što je u neku ruku i dobro jer je i on samo jedan u moru naših pjevača koji svoju popularnost temelje na guzicama i sisama mladih djevojaka koje se pojavljuju u spotovima, a ne na dobroj glazbi. Moram reći da iznimno cijenim rad Daleke obale i sve njihove pjesme i albume s užitkom slušam, ali nažalost odkad su se raspali ni The Obala kao ni Marijan Ban nisu bili u stanju nam dostaviti hit vrijedan spomena.

    Žao mi je što ova dva muzičara nisu u stanju napraviti nešto drukčije i bolje tj. dignuti svoju glazbu na novi nivo, ali takvo je stanje na našoj estradnoj i slušateljskoj sceni tako da samo rijetki mu se uspjevaju odhrvati i snimiti nešto kvalitetno i drukčije od ostalih. Ovaj album mi zvući kao album Daleke obale, samo bez Marijana Bana, što vjerojatno znate kako zvuči.

    Muziku podržava