Freedom Call
Dimensions
Datum izdanja: 23.04.2007.
Izdavač: SPV / Trolik
Žanr: Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Nakon prva dva sjajna albuma (“Stairway to Fairyland” i “Crystal Empire”), na kojima se doista osjećao zov slobode, ovaj njemački bend doživio je totalan kreativni pad, koji se eto nastavlja već trećim u nizu, a petim ukupno, albumom.
I dok su nekada nudili vrlo svježu i zanimljivu mješavinu helloweensko/blindguardianovsko/rhapsodyevskog heavy-power-fantasy metala, s jako puno čvrstih, himničnih, razigranih melodija i snažne vokalne sekcije, sada je situacija bitno drukčija.
Kao i prethodna dva (“Eternity” iz 2002. i “The Circle of Life” iz 2005. godine), i “Dimensions” je jedan blagi, pomalo neozbiljan, nedorečen power-pop-metal album, s nekoordiniranošću između vokalnih i instrumentalnih dijelova. Isto tako, i s ‘tankim’ solažama i ‘riffanjima’, osjetnim gubitkom snage i još osjetnijim mašte.
Nema tu tako više preciznih, valjajućih ritmova, zaraznih melodija i atmosfere koja bi nas, barem u mašti, uvodila u događaje i vremena koja su opisana u pjesmama. Jedino što je ostalo od ranije kvalitete je produkcija i sasvim solidni aranžmani.
Da je to prvi album benda, možda bi čovjek i drukčije razmišljao, no nakon materijala s kojima se Freedom Call predstavio, ovaj je sve samo ne dobar. Ne znam je li to slučajnost ili možda prava istina, ali činjenica je da se kreativan pad ovog benda poklapa s odlaskom Sasche Gerstnera, koji se pridružio Helloweenu, gdje se prometnuo u jednog od vodećih skladateljskih potencijala.
Pokušalo se, istina, nešto promijeniti s novim line-upom, pa su gitaristu Cedrica Duponta (Symphorce) i jednog od osnivača, bubnjara Ilkera Ersina, zamijenili Lars Rettkowitz i Armin Donderer. No izgleda da Christian Bay i Dan Zimmermann time nisu baš puno profitirali.
Od njih jedanaest, u memoriju su mi se ozbiljnije uspjele ‘utisnuti’ tek tri pjesme. Pop metalne, jedna s dječjim zborom, “Innocent World“, te “Mr. Evil” s dosta vokalnog ‘oooooojkanja’ i solidnim solažicama, te balada “Words of Endeavour“, s egzotičnim gitarama i orkestralnim angažmanom.
Da nije zadnja, možda bi zanimljiva bila i gajdaška polubrza, ali predvidljiva “Far Away”, no ovako se tek uklopila u ispodprosječnu cjelinu. Na koju smo, nažalost, u zadnje vrijeme od Freedom Cala i navikli.
