Svaki nastup nova je jazz čarolija

Grammyem nagrađeni saksofonist, klarinetist, flautist, bubnjar i skladatelj Joe Lovano, koji je proglašavan najboljim jazz saksofonistom i glazbenikom, a njegovi albumi najboljim jazz izdanjima, snimio je dvadeset i drugi album za diskografsku tvrtku Blue Note za koju objavljuje od početka 1990-ih., a koja ove godine obilježava sedamdesetu obljetnicu djelovanja.

To je jedan od njegovih rijetkih albuma na koje je uvrstio isključivo autorski program pripremivši devet vlastitih skladbi koje je izbrusio na jednotjednim nastupima u glasovitom newyorškom jazz klubu Village Vanguard održanim neposredno prije snimanja albuma.

Uz tenor saksofon, po kojem je najpoznatiji, Lovano na ovom albumu svira alt saksofon, klarinet, taragato i udaraljke te aulochrome, glazbalo koje objedinjuje zvukove raznih saksofona. Snimio ga je sa sastavom s kojim djeluje u posljednjih godinu i pol dana, kvintetom Us Five u kojem uz njega sviraju klavirist James Weidman, kontrabasistica Esperanza Spalding te bubnjari i udaraljkaši Otis Brown i Francisco Mela. No, unutar pojedinih izvedbi, s njima ostvaruje razne kombinacije, od kvinteta, preko kvarteta, tria i dua, do solo dionica, što mu omogućuje kretanje kroz širi spektar ritmova, zvukova, boja i osjećaja.

U razgovoru što smo ga vodili 2006., prigodom nastupa na Zagreb Jazz Festivalu, Lovano je o utjecaju koji suradnici imaju na njegovo poimanje glazbe rekao: "Nadahnjujem se glazbom koju sam svirao s raznim glazbenicima, ali i djelima velikana, te raznim glazbenim svjetovima. U mojoj glazbi osjećaju se utjecaji raznih skupina u kojima sam svirao.

Želio sam utemeljiti ansambl koji će djelovati na tim načelima, koji će kroz glazbu izraziti moju osobnost, a ne pokušavati rekreirati nečiji tuđi identitet. Sve ovisi o tome kakav imate stav prema kreiranju glazbe. Jazz je najkreativnija glazba kad je sviraš s pravim osobnostima u skupini, bilo da je riječ o duu, triu, nonetu ili većem ansamblu. Ljudi stvaraju glazbu.

Želim da sastav svira spontano, a ne da na svakom koncertu ponavlja iste aranžmane, kao što čine mnogi. Svirao sam s nekima koje djeluju na taj način. To nikad ne donosi zadovoljstvo kao kad imate aranžmane koje tijekom svirke sami oblikujete različitim stavovima i zamislima što se očituju zahvaljujući toj slobodi.

Kao vođa sastava svakom članu nastojim omogućiti da očituje vlastitu kreativnost. Zato se na svakom nastupu događa mnogo čarolija. To je jazz – čarolija koja se razvija između osoba koje zajedno sviraju. Različiti pristupi, različite osobnosti koje se s povjerenjem i ljubavlju odnose prema onome što svaki od njih svira. Premda pripadamo različitim naraštajima, složili smo se na predivan način."

Svi osim Weidmana jazzisti su mlađeg naraštaja koji su svojom glazbenom osobnošću Lovana potaknuli da sklada djela primjerena njihovom karakteru. Kroz njegove nove skladbe čuju se i glasovi Charliea Parkera, Johna Coltranea i Ornettea Colemana, kao i kamerunskog saksofonista i vibrafonista Manua Dibanga kojem je posvetio jednu skladbu, ali oni progovaraju novim, osebujnim, suvremenim jezikom koji jednaku važnost pridaje mainstream i free jazzu.

Naslov albuma ne bi smio zavarati. Kao i na prethodnim albumima Lovano se i na ovom predstavlja istinskim jazzistom koji je usvojio tradiciju te glazbe i spreman je proširivati njezine granice. "Jazz osjećam i kao klasičnu i kao folk glazbu", rekao je.

"Danas je jazz otvorena glazba u kojoj se dodiruju bebop, klasika, folk i suvremena glazba. U svoju glazbu nastojim sve elemente koji čine jazz uključiti na slobodan, organski način, primjerice blues koji je temelj glazbe – blues i koncepcija koja proizlazi iz swinga, bebopa i suvremena jazza. Važna su ta razdoblja i glazbenici koji su svirali u njima, ali i slobodnije forme koje su promovirali Ornette Coleman, John Coltrane, Albert Ayler i drugi free jazz svirači.

Orkestracije velikog Waynea Shortera, jednog od najkreativnijih, najdivnijih glazbenika svih vremena, neobično su slobodne, baš kao i njegovo sviranje. Njegova je glazba snažno utjecala na mene. Pomogla mi je da shvatim tko sam. Zahvaljujući proučavanju glazbenika koje je obožavao razvio je vlastiti pristup. Njegov kvartet svira potpuno slobodno i spontano. Način na koji sviraju glazbenici poput Shortera potiče me da se izražavam vlastitim pristupom.

Svaki od glazbenika s kojima sam surađivao ima vlastitu energiju, osobnost, zvuk i pristup glazbi. Sviranje sa svakim od njih i nastojanje da sviram drukčije, da komuniciram, razmjenjujem energiju koja pridonosi kreiranju sklada i moći, ukazuje mi na način na koji trebam svirati, ne samo saksofon, nego glazbu. Oni me potiču na nove zamisli, na nastojanje u pronalaženju ispravnog spoja i načina zajedničkog sviranja. Ne razmišljam – jednostavno reagiram i ideje nastojim oblikovati u zajedničku glazbu. To je čarolija jazza.

Danas imamo iznimno kreativnu scenu s mnogo snažnih osobnosti koje sviraju razna glazbala i pokušavaju pronaći vlastiti jezik. Riječ je o strasti glazbenika koji skrbe o glazbi, poput one Erica Dolphya, Charlesa Lloyda, Joea Hendersona, Archiea Sheppa. Svi su ti sjajni glazbenici očitovali vlastitu osobnost i strastveno pokušavali biti svoji. Čast mi je biti dijelom tog društva."

Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 7. lipnja 2009.)
(Foto: Davor Hrvoj)