Svakako veliki hrvatski interpret

Croatia Records otvara novu seriju pod nazivom “Veliki hrvatski interpreti“, koja će obuhvatiti djela i rad najvećih hrvatskih glazbenika klasične glazbe. Ovu kolekciju otvorio je renomirani pijanist i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Vladimir Krpan, koji je početkom ove godine proslavio 70. rođendan.

Album donosi djela Frederica Chopina i Johannesa Brahmsa, snimljene prije više od dva desetljeća, a sada su po prvi puta u novom digitalnom izdanju objavljena na dvostrukom CD-u.

Prvi CD predstavlja snimku koncerta održanog 28. listopada 1981. godine u Berlinu, tijekom kojeg je Vladimir Krpan izveo 27 etida Frederica Chopina i njegovu Sonatu u h-molu, op. 58, koja otvara drugi CD na kojemu je i studijska snimka Brahmsove varijacije na Paganinievu temu, op. 35, snimljenu 7. listopada 1973. godine u Zadru.

27 minijatura, zajedničkim imenom nazvane Etudama, Chopin je napisao u periodu od 1810. do 1849.godine, između svoje 19. i 29. godine. Opus 10 posvetio je slavnom pijanistu i virtuozu Franzu Lisztu, a opus 25 posvećen je grofici d’Agoult.

Ove etide su obvezatna lektira svakog pijanista, i trebale bi se naći na repertoaru svakoga koji savjesno drži do svoje profesije, iako ih je vrlo teško svirati sve, u cjelini. Svaka od minijatura vrlo je virtuozna nova priča ili uglazbljena crtica iz života, bilo da je riječ o lirskoj nježnoj melodioznosti ili napetim akordima i virtuoznim pasažama.

Obično pod pojmom etida smatramo tehničke vježbe, dosadne i nimalno muzikalne kompozicije koje su obavezni koraci u savladavanju tehnike sviranja klavira. Chopin je to promijenio. Ne samo da njegove etide nisu dosadne, već su iznimno kvalitetna koncertna djela, ujedno i poetične i dramatične.

Svaka minijatura je mali svijet za sebe koji rješava neke tehnike pijanističkog sviranja, u cjelini čine mali odraz velikog Chopina. Na ovom albumu etide su u izmijenjenom redoslijedu što je rezultat interpretacijske koncepcije Vladimira Krpana koji osobno gradi gramaturgiju cjeline tražeći i nalazeći specifične veze i odnose u rastu i opadanju napetosti unutar ovako zamišljenog slijeda.

Sonata u h-molu op. 58 nastala 1845. godine jedno je od najuspješnijih Chopinovih višestavačnih djela. Nije to u ovom slučaju sonata u klasičnom formalnom smislu, jer je Chopin nadrastao formu i osebujnim glazbenim izrazom, motivičnim radom, smislom za cjelinu i virtuoznost stvorio grandiozno djelo pijanističke literature.

Varijacije na Paganinijevu temu op. 35 njemačkog skladatelja Johannesa Brahmsa nastale 1862-63.godine još je jedna monumentalna pijanistička skladba koja zahtjeva samo izvrsnost u izvođenju i interpretaciji.

Brahms nije jedini skladatelj koji je uvidio vrijednost Teme iz 24. Paganinijevog capricea za violinu solo na kojoj je mogao stvoriti veliko glazbeno bogatstvo, ali je skladatelj koji je to svakako učinio briljantno.

Vladimir Krpan diplomirao je klavir u razredu Svetislava Stančića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, magistrirao na Accademii di S. Cecilia u Rimu u razredu Carla Zecchia, studirao je kod Guida Agostia komornu glazbu u Rimu i klavir u Sieni, muzikologiju kod Luigia Ronge na Rimskom sveučilištu, usavršavao se kod Renza Silvestria na Konzervatoriju di S. Cecilia u Rimu, a potom niz godina kod Artura Benedettia Michelangelia u Arezzu, Sieni, Bergamu i Luganu.

Utemeljitelj je klavirskog odjela Visoke muzičke škole u Skopju 1968., a od 1971. predaje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je odgojio nekoliko naraštaja izuzetnih mladih pijanista (jedan od njegovih danas najpoznatijih studenata svakako je Maksim Mrvica). Djelovanje mu je usmjereno prema unapređenju nastavnog plana i programa na matičnoj ustanovi, s naglaskom na tehničkom, tonskom, pedalizacijskom i repertoarnom pomaku, pri čemu kombinira najbolju tradiciju tzv. Stančićeve Zagrebačke glasovirske škole i bogato nasljeđe talijanske pijanističke škole, posebno Michelangelieve.

U njegovu djelovanju osobno mjesto zauzimaju skladbe hrvatskih skladatelja, a standardni klasični repertoar nerijetko slaže u neobične stilske cjeline. Surađivao je s brojnim glasovitim dirigentima te gostovao u svim hrvatskim i europskim glazbenim središtima, a višekratno u SAD, Rusiji, zemljama Bliskog i Dalekog Istoka, Iranu, Indiji, Sjevernoj i Južnoj Koreji, Pakistanu, Turskoj i Tajlandu.

Kao član žirija, redovito sudjeluje na mnogim pijanističkim natjecanjima i drži majstorske seminare u svojoj zemlji i inozemstvu.

Svojom pojavom i djelovanjem, činjenicom da je već pola stoljeća jedan od vodećih hrvatskih pijanista, zaslužuje biti dijelom serije “Veliki hrvatski interpreti”. Od cjelokupnog repertoara izabrao je djela Chopina i Brahmsa, vjerojatno vrlo zadovoljan interpretacijom iako su snimljena prije dvadesetak godina. U svakom slučaju, odabrao je prava djela pijanističke literature.

Ponekad nema smisla uopće komentirati nečije sviranje, tehniku ili bilo što drugo, kao u ovome slučaju, jer je riječ o velikom imenu hrvatskog pijanizma gdje se o takvim, marginalnim tehničkim stvarima više ni ne raspravlja. Zna se da je to odlično, a i očekuje se da će takvo biti.

Iako bi pisanje pojedinačno o nekoj etidi s albuma bilo poput pisanja o zrnu pijeska na plaži, ipak mogu spomenuti da favoriziram onu pod brojem 12., Etidu u E-duru, koja mi je ‘zapela za uho’, prekrasnu lirsku minijaturu, izrazito muzikalnu i nježnu.

Pod brojem 16. nalazi se i poznata “Revolucionarna etida” u c-molu koja mi je svakim slušanjem uvijek iznova posebna. S druge strane, završna etida pod brojem 27, u c-molu, stvarno je energičan kraj dramatičnog Chopinovog niza, pravi finale.

Ovaj dvostruki album sa sobom donosi i dvostruki razlog zbog čega iznimno vrijedi: snimke ovih Chopenovih etuda, a isto je i sa Sonatom i Brahmsovom spomenutom kompozicijom, svakako je veliko blago za svakog ljubitelja klasične, posebno pijanističke glazbe.

Osim samog sadržaja, uvijek je bitna i interpretacija koja je uvijek jedinstvena jer svatko istu glazbu doživljava na svoj način, a sigurna sam da će ova interpretacija velikog hrvatskog interpreta, Vladimir Krpana svakako naići na oduševljenje.