Suvisao i zaokruženi debi NLV-a

Ne toliko davno formirani indie folk trio Nikol, Luka i Vedran je evoluirao u petočlani sastav pod imenom NLV i u toj su postavi objavili svoj prvi dugosvirajući projekt “NLV”.

Njihov debi pokazuje sve vrline i mane nadarenih domaćih muzičara koji snimaju albume na engleskom. Da, to zvuči svjetski. Hoće li se to probiti ‘vani’? Uz dobar horoskop, možda. Preporuča se držati fige u slobodno vrijeme.Albumom dominira glas Nikol koje će stare psihodeličare podsjetiti na Grace Slick iz legendarnih hipija Jefferson Airplane, a nove indiejanere na gomilu nekih drugih, malo starijih indiejanera, koji su još uvijek mnogo mlađi i manje poznatiji od Grace Slick. Svirka je začuđujuće dobra za jedan ipak debitantski sastav, malo je tu pomogao i Marijan Jelenić iz Nole. Snimljeno je u studiju Partyzan u Puli.

Gitare imaju ljupki eho i efekte po cijelom albumu, kako već to dolikuje psihodeličarima (pogotovo na “Pain“, koja će podsjetiti na stari trik snimanja solaža unatrag), flaute i gajde(?!) su se u “Not Dark Yet” uklopile poput žaruljica na ukrasima u adventskom Zagrebu.

“Sisters of The Sun” ima ukletu ljepotu, a “AIWOOE” potiče čovjeka da nađe San Francisco na karti, popne se na vrh najviše zgrade u kvartu i na sav glas se dere: “Vodimo ljubav, a ne rat”. U odnosu na Jeffersone NLV su introvertiraniji, i gle čuda, zvuče manje opojeno/opijeno (odnosno, zvuče manje kao drogeraši), više kao likovi koji svoju sreću nalaze u svom tihom, tajnom, emocijama bujnom i maštovitom životu. I u ostvarivanju takve vizije zvuče suvislo i zaokruženo.

S obzirom da su po žanru im slični Pridjevi postali kultna atrakcija, slično se može očekivati i za NLV. Iako, pjesme na engleskom nisu pomogle ni Ivanu Vragoloviću, ni Luki Belaniju, ni Gibonniju, još se Lovely Quinces bori s njima na koncertima po dalekim Europama. Dobit će nešto komplimenata na portalima, možda i kakvu nagradu iz spektra Porin, tipa, u kategoriji “Najljepši ženski vokal u petočlanom sastavu u kojem su preostala četvorica muškarci”, tri i pol tapšanja po ramenu, a onda – borba s formatiranim radijskim postajama.

Ukratko, za NLV je (na žalost) budućnost – vani.