Sumorno kao olovo

Kao što je to učinila s albumom “Sloboda” prije dvije godine, dugoselska radoholičarska četvorka svoju novu umjetničku fazu zaokružuje novom kompilacijom nazvanom “Nulti dan”.

“Nulti dan” nije novi album Olovnog plesa, “Nulti dan” je nakon “Slobode” drugo ‘službeno’ izdanje za etiketu Croatia Records, koje se sastoji od pjesama s albuma dostupnim na slobodnom dowloadu “Sutoni” (dva komada), “Ludilo” (jedan broj) i “Živog sina tvoga” (šest komada), te ranije pjesme “Isprat će kiša” (koja je najslabiji dio albuma) i dosad neobjavljene obrade “Naš izbor”.Olovni ples se drži jednostavnosti: najviše posla čine dvije gitare, bas i bubanj. Pjesme se vrte u srednjem tempu, s akcentima folka i bluesa, dominira stoički vokal Tomislava Zorića, koji je sve moćniji u svojoj mirnoći. Olovni ples je sumorna muzika mirnih, tihih, nadrkanih, rezigniranih, uronjenih u prošlost, razočaranjima zaravnjenih ljudi u kojima kuha bijes koji u određenom momentu eksplodira, a tu eksploziju dočaravaju grube vokalne dionice Stipe Periše.Ukratko, muzika Olovnog plesa, koliko god bila nepoznata u široj hrvatskoj javnosti, je muzika bazičnog raspoloženja prosječnog Hrvata u godini 2013. U muzici Olovnog plesa nema svjetla velegrada, tu su tek odsjaji jeftinih žarulja koje će ionako biti brzo zabranjene u EU, a junaci pjesama Olovnog plesa kao da se također pitaju kad će i njima biti zabranjen pristup poštenom životu.

Do sada su momci naviše vremena provodili pišući pjesme ili uglazbljujući tuđe stihove, no sada je više pažnje posvećeno aranžiranju, dramatici, nijansama i instrumentalnim dionicama (na to već upozoravaju na početku s gitarama u “Moja ljubavi“), čime Olovni ples prestaje biti zajednica kantautora i ritam sekcije, nego konačno bend koji se igra svojim pjesmama.

U relativno konstantnoj kolekciji bljesnule su izvedbe “Nulti dan” i potencijalni singl “Svi spavaju“.

Komercijalni učinak je teško očekivati, no dodatan korak je učinjen da momci iz Dugog Sela budu još prepoznatljiviji u hrvatskoj javnosti. Zasad su pokazali da sa skromnim budžetom mogu bez problema napraviti bolji album nego što to čine hrvatske razvikane veličine s mnogo većim proračunom (Pipsi ili Let3 primjerice).