Scarlet
Cult Classic
Datum izdanja: 09.03.2004.
Izdavač: Ferret / Dinaton
Žanr: Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
“Cult Classic” je konceptom metal core album sa vrlo visokom umjetničkom orjentacijom na koju se djelomično i oslanja. Naslvo albuma indirektan je na nezaobilaznoj temi suicidnog kulta, koja je prisutna i na dizajnu covera koliko i u pojedinim pjesmama. Uz teme komercijalizam, propalih odnosa, političke korupcije i kolektivne pohlepe.
Povezane ove teme se ujedinjuju na nekom nivou i ne tipično drugim bendovima sličnih uvjerenja je to što vam jednostavno ne treba tekst, dovoljan vam je vokal da bi shvatili poruku. Unatoč tome, da bi ostali u nekakvim okvirima žanra, trud i tendencije ostvaraju suprotan sindrom – gubi se svemu dublja smisao, ostaje negdje u zraku i s vremenom se teško probija.
Muzički album počinje rapidnim nizanjem pjesama od po 2 minute, koje počinju i završavaju gotovo bez ikakvih stanki između, tako da više od polovice albuma zvuči kao jedan velika, duga, mutirana pjesma, što je prilično zanimljivo, barem bi trebalo biti. Sve je to vrlo žestoko i ‘teško’, zajedljivo sa narezuckanim ritmovima i obiljem neskladnih i tehnički odličnim rifova.
Oko 6 pjesme, “Dead America“, sve se odjednom umiri, vrišteći vokali polako prelaze u čišće, melodičnije pjevanje. Druga polovica albuma skače između dvije struje, malo žestoko, malo nježno. Od dramatičnog pjevanja pa do franatičnih metal rifova, a začin zvuku daje ubačena elektronika, nešto pijana i mikrofonija.
I sve u svemu Scarletov “Cult Classic” bi bio i više nego dobar, vjerojatno bi i postao klasik, da nije jedne vrlo velike činjenice; kada pustite CD, reći će te: “Ovo je Meshuggah”, i istina je, pjesma “The Joy Decoys Are Coming” ne da zvuči slično nego je popaljeni Meshuggah rif. Kada u svemu još prepoznate bendove tipa Dilinger Escape Plan i Converge, sve o ideji odličnog albuma pada u vodu.
Površna nedorečenost i kompleksnost neće vas dovoljno zaraziti niti odagnati od gore navednih bendova. No ne griješite, Scarlet (Chris Hagen, Andreas Magnusson, Jonathan Spencer, Randy Vanderbilt) su odlični glazbenici i ovo je dobar album, odlično produciran, jedina greška je što je malo ‘kratak’ u ambicijama koje su si postavili. Sljedeći put s manje klišeja.