Subotnje večeri, nedjeljna jutra i sve ono nakon njih

    1657

    Counting Crows

    Saturday Nights & Sunday Mornings

    Datum izdanja: 24.03.2008.

    Izdavač: Geffen / Aquarius Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. 1492
    2. Hanging Tree
    3. Los Angeles
    4. Sundays
    5. Insignificant
    6. Cowboys
    7. Washington Square
    8. On Almost Any Sunday Morning
    9. When I Dream of Michelangelo
    10. Anyone But You
    11. You Can’t Count on Me
    12. Le Ballet d’Or
    13. On a Tuesday in Amsterdam Long Ago
    14. Come Around

    Šest godina. Toliko je prošlo od posljednjeg studijskog albuma Counting Crowesa. A kada čekate da napokon opet izađe album vašeg najdražeg benda, to razdoblje se može učiniti i puno dužim.

    Čekanje je, na sreću, skratio live-album “New Amsterdam Live at Heineken Music Hall” iz 2006., iako je on samo još pojačao moje nestrpljenje u iščekivanju novih stihova proizašlih iz pera genijelnog Adama Duritza.

    I nije da se sve ovo čekanje nije isplatilo, ali, da se odmah razumijemo, “Saturday Nights & Sunday Mornings” nikako nije novi “August and Everything After”. Ma znam da takvo nešto više nije moguće, ali tko je rekao da se treba prestati nadati? Novi, peti studijski album Counting Crowesa podsjetit će vas na to kako je ovo (još uvijek) vrlo poseban bend, koji (još uvijek) snima vrlo posebne pjesme za vrlo posebne ljude.

    Kao što mu i sam naslov kaže, album je podijeljen na ludilo subotnje večeri i spokoj nedjeljnog jutra pa zapravo ovdje imamo dva vrlo različita albuma spojena u jednu cjelinu, a kako bi se još više naglasila njihova različitost, svaki od dva dijela je čak producirao drugi producent.

    Muziku podržava

    Sve počinje pjesmom znakovita naziva “1492“, žestokom parodijom ideje američkog sna kakvog Duritz očito nikada nije sanjao, jer se on u svojim snovima uvijek više borio sa samim sobom, nego sa svojom okolinom.

    Prvih šest pjesama na albumu odlikuju nabrijani gitarski riffovi, žestoki ritam i springsteenovski story-telling o ispraznosti ludih provoda i površnih ljudskih odnosa u vjerojatno najosamljenijoj subotnjoj noći. Seks, droga i r’n’r za neznalice.

    Hanging Tree“, “L.A.” i “Cowboys” pravi su mali pop biseri, koji u nekim trenucima zabljesnu najljepšim sjajem R.E.M.-a, velikih Duritzovih idola. To mu, kao i Dylanov i Springsteenov očiti utjecaj, nažalost mnogi kritičari spočitavaju, ali na takve gluposti se jednostavno ne bi trebalo obazirati.

    Drugi dio albuma, “Sunday Mornings”, dovodi stvari u ravnotežu, jer je doista poput nedjeljnog jutra – tih, smiren, pun kajanja i mamurnog iskupljenja. Iako graniči s dubokom depresijom i egzistencijalnom krizom, svi oni koji imalo poznaju rad Adama Duritza znaju da ovo još uvijek nije ništa naspram melankolije kojom odišu sve njegove ‘velike’ pjesme.

    Bolno iskren, kakav samo on zna biti, Duritz postaje u pjesmi “You Can’t Count on Me”, u kojoj nimalo privlačno otkriva jednu od svojih mračnijih strana u stihovima: “I watch all the same parades/As they pass by on the days that you wish you’d stayed/But this pain gets me high/And I get off and you know why/So if you think you need to go/ If you wanted to be free/There’s just one thing you need to know/You can’t count on me“.

    “Saturday Nights & Sunday Mornings” će zasigurno ostati neshvaćen album, jer će redovita gunđala smatrati da je trebao biti odrađen kao dvostruki album, ali takvima ovaj album ni nije namijenjen.

    No Counting Crowesi su oduvijek bili moj najdraži tip benda – onaj kojeg baš briga što drugi misle. A takvi bendovi, kao i ljudi, vas teško mogu razočarati, jer vam od samog početka ne dozvole da o njima konstruirate predodžbe kojima oni vjerojatno ionako nikada neće odgovarati.

    Muziku podržava