Štura Psiho(modo)logija

    5681

    Psihomodo pop

    Jeee! Jeee! Jeee!

    Datum izdanja: 17.02.2009.

    Izdavač: Croatia Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Domovine sin
    2. Požar
    3. Totalno sam lud
    4. Cirkus
    5. Dil
    6. Raj
    7. Jeee! Jeee! Jeee!
    8. Jurim, jurim
    9. Bol
    10. Stabilno
    11. Smrdi na prevaru
    12. Tužni klaun

    Jeee! Jeee! Jeee!” kao osmi album punk-rockera Psihomodo popa posljednjih je nekoliko mjeseci dobio savršenu medijsku i koncertnu promociju, najavljen kao jedan od najboljih uradaka rockera kojih su ovih dana štošta (pro)slavili, no iako se nije rodio Miki Maus, brda su se pretjerano tresla.

    Početak i otvaranje novog naoko divljeg i veselog albuma simpatičnom rock stvarčicom “Domovine sin“, Gobac tek u osam stihova i njihovoj reprizi proročanski otvara na sebi svojstven sarkastičan i ciničan način socijalna pitanja i progovara o neupitnoj kapitalističkoj eksploataciji običnoga čovjeka koji, neovisno o aktualnoj i sveprisutnoj recesiji, ‘plaća takse i poreze’, apsolutno sve, pa ‘zato uzmite mu sve’ i ‘kada padne mrak naplatite mi zrak i disanje’, jer, kako se čini, to je jedino preostalo besplatno. Zasad!

    Čovjek postaje rob (post)modernoga doba kupujući vlastitu slobodu i upravo je ovo jedna od glavnih, ali skrivenih premisa albuma.

    Već idućom pjesmom bježi u nešto novo i glazbu posuđuje od Nancy Sinatre (“About a Fire”). Nepromijenjena glazba i aranžman ostavljaju dojam mističnosti, a tome čak pridonosi Gopčev vokal i tekst, u pomalo atipičnoj izvedbi. Tekst pjesme koji unatoč svojoj jednostavnosti, što je konstanta ovog albuma, ima određenu sugestivnu i senzualnu komponentu.

    Muziku podržava

    Jedan od bisera svakako je dinamična “Totalno sam lud“, prva koju smo imali prilike čuti s ovog albuma, odnosno vidjeti spot u režiji Pjera Žardina. Međutim, odlična ritmička struktura, brz tempo i melodičnost pjesme, što je svojevrsna instrumentalna retrospekcija u same početke, narušava lirski moment koja, ako joj se uopće i prida imalo značaja, pribjegava agresivnim i neprirodnim rimama radi rime same: ‘pepermint’ – ‘apsint’.

    Baladom “Raj“, što je diskutabilna kategorija u ovom slučaju, hedonizam se postavlja kao imperativ i, doista, nizanjem jednostavnih slika umjetnoga raja usred pomalo morbidne situacije ocrtati (opijatski) raj, čemu najviše pridonose samozatajne gitarske dionice.

    U manje od dvije minute stane osam stihova, trideset i šest usklika ‘jeee’ poznatih nam iz istoimenog hita The Vibratorsa koje su Psihići ovdje interpretirali u naslovnoj pjesmi “Jeee! Jeee! Jeee!“.

    Naslovna pjesma nikako nije obrada, tek hrvatska inačica, odnosno interpretacija pjesme iz 1978. godine, ali ona kao takva ipak zadovoljava punk preduvjete za poskakivanje, pa makar i bila svojevrstan intermezzo, što i jest, u svojoj tekstualnoj jednostavnosti i besmislenosti. Ono čime se bend može pohvaliti u ovoj pjesmi jest umijeće sviranja brzoga punka i nakon četvrt stoljeća na sceni.

    Jurim, Jurim“, započeta legendarnim ‘mig-mig’ glasom Ptice Trkačice, jedan je od potencijalnih hitova benda kojim ponovno pokušavaju zagrepsti u svoju glazbenu prošlost, no neinventivnost teksta i tek tri akorda čine ju necjelovitom.

    Prva reggae pjesma “Stabilno” najveći je promašaj albuma, jer uz najjednostavnije izmjene basa i bubnjeva i Gopčev nategnutu i najbesmisleniju rimu (“Tamo me paziju/daju mi terapiju/moje stanje je stabilno“) pjesmu upravo odvraća od slušatelja kojem se duguje barem pokušaj sviranja više od dva akorda.

    Reggae, poznat po repetitivnosti i jednostavnosti sporoga ritma, ipak je puno zanimljiviji i dinamičniji od ove lobotomije. Uza svaki trud i napor, ovu pjesmu o luđaku koji u ludnici jede naranče i igra horor igrice nikakvo davanje šanse i izmišljanje težine koje nema ne može izvući.

    Album zatvara najbolji “Klaun“, krajnje morbidna i melankolična kabaretska, pa čak i vodviljska balada u akustičnoj verziji gudačkog kvarteta Gracioso. Možda kompletnost ove pjesme opravdava činjenica da je Ivan Slamnig napisao note, odnosno uredio aranžman pjesme. Ova autoironična pjesma sažima cijelu poetiku albuma kao društvene kritike i autokritike.

    “Jeee! Jeee! Jeee!” specifičan je svakako po svom minimalističkom karakteru u svakom segmentu, iako se najviše ističe lirski moment koji je doista doveden do ruba minimalizma, ali, budimo oprezni, uz veliku dozu promišljanja.

    Dakle, ne radi se o neinventivnosti, već o (prividnoj) infantilnosti, koja ima svoju sugestivnu dimenziju, dakle, ne treba ju olako shvatiti. Ovim albumom Psihomodo pop, uz tipičnu tematiku, adresira letargično i konzumerističko društvo koje, pak, naposljetku samo sebe uništava.

    No, iako se svakako radi o napretku u odnosu na prethodnika “Plastik fantastik”, “Jeee! Jeee! Jeee!” je nemjerljiv s albumima nastalim prije “Debakla”, s kojim se ipak može komparirati.

    Ali svakako treba honorirati smjeli pothvat reduciranja teksta na minimum i aktualiziranja recentnih problema upravo kroz jednostavnost teksta i glazbe, s tim da treba biti umjeren u eksperimentiranju, odnosno inventivan na vlastitome teritoriju, što u ovom slučaju ipak nije balansirano.

    Muziku podržava