Studijski album s koncertnim ugođajem

Iznova snimiti 14 svojih pjesama koje ove godine navršavaju četvrt stoljeća, uvijek se na prvi pogled doima kao posve besmislen čin očajnika. U pravilu se događa da snimka produkcijski zvuči jednostavno fantastično, ali joj nedostaje one prvobitne strasti i osjećaja. U slučaju Gang Of Four, post-punkera iz Leedsa, i njihovog novog albuma “Return The Gift“, opet se pokazalo da svako pravilo nužno mora imati izuzetak.

Stara rock priča za The Velvet Underground kaže kako nisu prodavali puno albuma, ali tko god je kupio barem jedan njihov album, nužno je osnovao svoj vlastiti bend. Ako ćemo u ’80-tim godinama prošlog stoljeća tražiti glazbenu inačicu Lou Reedovog bivšeg benda, naći ćemo ju u skupini Gang Of Four na čiji se glazbeni izričaj – mješavina duba, funka, rocka, punka, s angažiranim socijalnim komentarima umotanim u prigušenu disonantnu buku – naslanja jako mnogo današnjih izvođača, počevši od skupine Massive Attack, Futureheads, The Dandy Warhols, pa sve do Becka i, generalno gledajući, bilo kojeg benda koji se na glazbenoj sceni pojavio unatrag tri godine.

Novi album “Return The Gift” ponovno je, nakon definitivnog razlaza 1984., okupio originalne članove grupe – gitarist Andy Gill (koji se u međuvremenu bavio glazbenom produkcijom), basist Dave Allen (napustio bend 1981. i neuspješno plovio glazbenim vodama s grupom Shriekback), pjevač Jon King i bubnjar Hugo Burnham (koji je nakon raspada grupe svirao u pratećem bendu Samanthe Fox; ako ih ne možeš pobijediti – pridruži im se, kaže stara narodna…) – koji su, umjesto da izdaju kompilaciju jednostavnog naziva ‘The Best Of’, odlučili iznova snimiti svoje najpoznatije pjesme s prva tri albuma, pokrivši razdoblje djelovanja originalne postave grupe, a objavljenim u razdoblju od 1979. do 1982. (“Entertainment!”, “Solid Gold” i “Songs Of The Free”).

Namjera njihova ponovnog okupljanja je jasna – njihova želja bila je ‘zarobiti’ zvuk pjesama s koncerata na studijski album, da bi mlađe generacije čule kako su Gang Of Four zvučali na bini dok su bili u naponu snage. I mora se priznati da su posve uspjeli u svojoj nakani.

Pjesme poput “I Love A Man In An Uniform“, “To Hell With Poverty” i “Anthrax” zvuče svježe i snažno, gotovo trodimenzionalno, Gillova gitara ostavlja dojam da će pri svakom idućem dodirivanju žica eksplodirati, dok bubanj više ne ostavlja tup i mlak zvuk ‘kutije za mikrovalnu pećnicu”(Burnhamov citat), već moćan probadajući zvuk zbog kojeg je na njihovim koncertima zasigurno presijecalo u prsima, a očne jabučice htjele iskočiti iz svojih duplji.

Naravno, budimo realni, te pjesme su oduvijek i zvučale fantastično, tako da nisu bili nužni neki zahtjevniji kozmetički zahvati. Ono što doista dolazi do izražaja i što razlikuje nove snimke od starih, jest razumljivost tekstova pjesama i jasnoća Kingova glasa koji je, zbog analogne tehnike snimanja na originalnim albumima, bio gotovo prigušen.

‘Limited edition’ ovog izdanja sadrži i bonus CD na kojem su se zadatka obrade najpopularnijih hitova Gang Of Four uhvatili izvođači inspirirani ovom grupom, tj. izvođači za koje se s punim pravom može reći da na vlastiti party kasne gotovo 30 godina – naći će se tu Ladytron, Yeah, Yeah Yeahs (Karen O u duetu s Kingom u fenomenalnoj disco obradi “I Love A Man In An Uniform“), The Others, Hot Hot Heat, Tony Kanal (iz No Doubta), The Dandy Warhols i drugi koji su svoj posao odradili korektno, odajući na taj način počast svojim uzorima.

“Return The Gift” nije esencijalno izdanje skupine Gang Of Four, ali je na osobit način intrigantno i zanimljivo, što je, najvjerojatnije, i bio sam cilj ovog albuma.