stranac: Osvrnuo se tužno

    1256

    stranac

    Matan

    Datum izdanja: 13.06.2018.

    Izdavač: Red Records

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Otok
    2. Stari ft. Burque
    3. Još se ništa ne zna
    4. Cvjetno
    5. Hennessy
    6. Dite zove
    7. Tobom sam vođen
    8. Još samo jedna priča

    Iako su ove godine u velikom zamahu reperi koji brbljaju i pjevaju o “đuđi”, ulici, delikvenciji, sva ta izdanja zasjenjuje novi album izvođača/repera/recitatora/pjesnika po imenu stranac (piše se stilizirano malim slovom).

    Stranac je pjesnik iz najnovijeg vala hrvatske dijaspore, radi u Irskoj, a album “Matan” je posvećen njegovom ocu, preminulom od raka. Zapravo, teško je stranca nazvati reperom, “Matan” je nešto između albuma filma bez slika, radio-drame, repa, ispovijedi, govorne poezije praćene uz muziku.

    Muziku podržava

    S glazbene strane Matan je zakucao nekoliko sjajnih rješenja: crkveni zborski napjevi s orguljama su zvučali rijetko tako sugestivno, uvodna “Otok” je vrsno realizirana višeglasjem, gitarističke dionice na “Stari” bi rado prisvojio svaki bolji heavy metal band. Album je čvrsta cjelina, kronologija očeve teške bolesti i njegove smrti. Autor djela je u tu priču ubacivao sjećanja iz sretnijih vremena, vlastite strahove, pri čemu su dva najdomljivija trenutka: jedan je “Još ništa se ne zna” – doslovno grafički prikaz iščekivanja groznih vijesti pomiješanim s vlastitim osjećajima krivnje, i “Tobom sam vođen” kad se autor teksta morao pozdraviti s bolesnim ocem jer se morao vratiti na posao u Irsku, da bi mu ondje stigle najgore vijesti.

    U potonjoj stvari spominje pjesmu “E, moj Matane” s prvog strančevog albuma, koja opisuje očev odlazak iz Dobrkovića u Hercegovini od svoje rodne kuće i povratak u Hercegovinu na pokop svog oca, autorovog djeda uz riječi koje citira sam stranac: “Oprosti, trebao sam ostat’, kaže mami, mama ga zagrli i kaže: “Tata je umro ponosan, ne budali”. Ni na kraj pameti mi njegove patnje bile nisu, kad sam mu jednog dana rekao: “Idem u Irsku”. Na “Matanu” se, nažalost, jedan krug zatvorio. Stranac je izvrstan pripovjedač, a u kuriozitete treba reći da je album objavljen otprilike u vrijeme kad se u Irskoj slavi Očev dan. Spominju se Štulić, Bajaga i “Mahir i Alma” Ede Maajke, svi su oni dobili krasne posvete. Album završava svojevrsnom odjavnom špicom, “Još samo jedna priča”, jer nakon svega, i od smrti su jače uspomene na situacije koje smo proveli sa svojim najmilijima.

    “Matan” je izuzetno intenzivan album, zbirka uznemirujućih momenata koji se događaju sada i ovdje, i iako će slušatelja dovesti do ruba plača, to je album pun života i, možda paradoksalno – inata, jer stranac je uspio stati u očeve cipele, njihove nesuglasice staviti ad acta, doživjeti i ispričati da je od oca bio bezuvjetno voljen i da je otac bio tu kad mu je najviše trebalo, a takvoj vrsti ljubavi čak niti smrt ne može ništa.

    25 Shares
    Muziku podržava