Straight Mickey and the Boyz: Kaotičan drugi album

    492

    Straight Mickey and the Boyz

    Čovek koji ima obaveze

    Datum izdanja: 17.12.2019.

    Izdavač: Odličan hrčak

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Mogu samo da ti verujem
    2. 2
    3. Ponovo se budim
    4. Samo ti
    5. Moje srce prazno je
    6. Snažna volja
    7. Devojko
    8. Čovek koji ima obaveze
    9. Svi u isto vreme pričaju

    Bonus:
    10. Dalek svet
    11. Haos radi

    U vrijeme prvijenca izgledalo je da će Straight Mickey and the Boyz poharati sve pred sobom. Imali su potreban hype i, ono što je još važnije, radili su vruće i eksplozivne koncerte na koje nisi mogao ostati ravnodušan. Parola ‘Miki i dečki su najbolja stvar koja je došla iz Beograda nakon Repetitora’ izgledala je toliko stvarna da je malo tko mogao sumnjati u njih. Nakon toga su uslijedili i novi singlovi koji su dodatno potpaljivali tu činjenicu jer su “Daleki svet” i “Haos radi” bili dodatni iskorak u njihovoj formulaciji rock zvijezda. Odbacili su improvizacije i bacili hit singlove koji sjedaju na prvu. I tad, kao da su nestali…

    Možda je to samo moj dojam, ali nekako mi se čini da je nakon tih uspjeha došlo do svojevrsnog zasićenja, pa su se izgubili iz (mojeg) radara. Nakon spomenuta dva singla koja su izašla u 2016., činili mi se kao da uskoro slijedi novi album koji će biti bomba, ali to se nije dogodilo. Tad se tijekom 2018. počela prikazivati jedna nova serija u Srbiji koja je postigla značajan uspjeh. Mikijeva pjesma je stavljena kao uvodna špica serije “Jutro će promeniti sve” i tad kao da su Mikiji ponovno htjeli oživjeti svoju karijeru kad su već dobili neplanirani hype. Pretpostavljam da je to bio razlog da ponovno okupe svoje glave i konačno počnu raditi na svom drugom (toliko iščekivanom) albumu.

    Muziku podržava

    Sam izlazak tog drugog albuma, čini mi se, prošao je također nekako neprimjetno. Tek kad mi se kolega Stajčić javio da ima album za mene shvatio sam da su dečki konačno izdali novi album. Na bandcampu piše datum čak iz petog mjeseca, ali vjerujem da je to samo greška. Bilo kako bilo, “Čovek koji ima obaveze” je konačno vani, donosi devet novih pjesama i dva već ranije objavljena, spomenuta singla “Daleki svet” i “Haos radi” koji su tu kao bonusi. I dobro da jesu jer ostatak albuma je… tako-tako…

    Ona teza da bi drugi album mogao biti prava bomba, nakon uvodnih pjesama je skroz odbačena. Ovo je logični sljedbenik albuma “Straight Mickey and the Boyz” koji je prepun improvizacija koje će vjerojatno mnogo bolje zvučati uživo, nego ovako na albumu. Na prvo slušanje, djelovalo mi je kao da žele maksimalno osakatiti pjesme raznim jammanjem da bi se odmakli od popularnosti koju im je serija donijela. To i nije loš potez, ali prilika je bila tu da se s boljim pjesmama istaknu i naprave zalog za sigurnu glazbenu budućnost.

    Možda problem leži u činjenici da se ekipa proteklih godina bavila mnogim drugim projektima, pa im je na kraju bilo teško ‘uštekati se’ u matični bend. Članovi Mikija su svirali u Škrticama, Seinu, Turistima (s kojima Bole niže uspjehe), pa prebacivanje na garažni rock prepun improvizacija djeluje poprilično isforsiran, iako ne mogu reći da ovdje nema dobrih pjesama. Ipak, sa svakim novim preslušavanjem je sasvim jasno da se moglo i moralo napraviti više. Da je zbunjenost na maksimumu, jasno pokazuje da su krivo numerirane bonus pjesme jer “Daleki svet” i “Haos radi” su obratno nego što je napisano na omotu albuma. Ali, ‘ajmo krenuti od početka…

    Uvodni rif “Mogu samo da ti verujem” navuče slušatelja na taj garažni rock zvuk. Pjesma je primamljiva, zavodljiva, rekao bi karakteristična skladba Straight Mickey and the Boyza u kojoj je kaos glavna referenca. Baš onako kako bi garažni rock i trebao zvučati. Da je refren slučajno još malo zarazniji, ova pjesma bi s lakoćom mogla postati hit, posebno zato što je sam kraj pjesme čista bomba. Što treba predstavljati skladba/intro “2” vjerojatno nikad neću saznati, ali jasno je da se bez toga moglo.

    Zanimljiv iskorak su napravili sa sljedećom pjesmom “Ponovo se budim” koja zvuči kao moderna kombinacija neo-psihodelije, garažnog i elektro rocka. Dobar dojam potpiruje igra vokala, jedan malo grublji, drugi falsetiraniji, što u konačnici odlično zvuči. “Samo ti” je otišla u skroz drugom smjeru, za nju kao da su uzori bili bendovi od prije 50-ak godina, primjerice, Led Zeppelin i slični. S njom kao da se igralo na sigurno, a upravo taj ziheraški pristup je i uništio refren koji je trebao biti jače istaknuti, a ne ostaviti vokale u nekoj prigušeno retro vizuri.

    “Moje srce prazno je” krene odlično, mislio sam da je to prava prekretnica albuma na kojem će se bend dodatno poigrati i zapaliti do kraja. Na žalost, nakon brutalnog uvoda kreću improvizacije koje pretvaraju pjesmu u kamilicu. S druge strane “Snažna volja” je cijela žestoka i nekako logični sljedbenik prošlih singlova, samo se nije trebalo čekati čak dvije godine s njom. Nema toliko melodije, koliko je prisutna ta surova energija live nastupa.

    Do kraja se nalaze “Devojko”, koja zvuči kao da je nastala ’80-ih prošlog stoljeća, “Čovek koji ima obaveze” je na autopilotu i izgleda kao da je napravljena 5 minuta prije završetka snimanja albuma, jer su skužili da im nedostaje još jedna pjesma za popunjavanje albuma, te “Svi u isto vreme pričaju” koja je tek prosječna skladba koju će teško netko slušati u nedogled.

    Početak albuma djeluje sasvim solidno, druga polovica je nešto tanja, dok bonusi razvale. Da sam očekivao više, moram priznati da jesam, ali isto tako moram priznati da su mi Straight Mickey and the Boyz oduvijek bili znatno jači bend uživo, nego u studiju (i nisu mi jedino oni u toj kategoriji).

    Generalno je lijepo vidjeti da su se iznova rodili, pa se nadam da će ponovno krenuti kaotično i moćno, te da sad neće stati kao prošli put s pjesmom “Haos radi”. Ovaj bend i dalje ima nevjerojatan talent, njegovi članovi znaju što i kako, pa je prava šteta da im je baterije trebala napuniti neka TV serija. Još kad bi samo odlučili napraviti album punokrvnih rock stvarčina, a ne album zakamuflirati alibi pjesmama koje su prepune nepotrebnih improvizacija s kojima namjerno spuštaju razinu adrenalina… Gdje bi im tek tada bio kraj?!

    Muziku podržava