Što znači biti jedan od najvećih?

    3128

    Muse

    H.A.A.R.P.

    dvd

    Datum izdanja: 13.03.2008.

    Izdavač: Atlantic / Dancing Bear

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Intro
    2. Knights Of Cydonia
    3. Hysteria
    4. Supermassive Black Hole
    5. Map Of The Problematique
    6. Butterflies And Hurricanes
    7. Invincible
    8. Starlight
    9. Time Is Running Out
    10. New Born
    11. Unintended
    12. Microcuts
    13. Stockholm Syndrome
    14. Take A Bow
    1. Intro
    2. Knights Of Cydonia
    3. Hysteria
    4. Supermassive Black Hole
    5. Map Of The Problematique
    6. Butterflies And Hurricanes
    7. Hoodoo
    8. Apocalypse Please
    9. Feeling Good
    10. Invincible
    11. Starlight
    12. Improvisation
    13. Time Is Running Out
    14. New Born
    15. Soldiers Poem
    16. Unintended
    17. Blackout
    18. Plug In Baby
    19. Stockholm Syndrome
    20. Take A Bow

    Muse su definitivno postali jedan od najvećih bendova današnjice, što dokazuju u svakom trenutku pa nije niti čudno da su oni među prvima pozvani da otvore nanovo izgrađeni Wembley. Uh, žao mi je što nisam bio tamo jer je bilo veličanstveno, a samo djelić te zabave zabilježen je na ovom izdanju.

    Dvostruki “H.A.A.R.P.” na svom prvom audio-disku donosi nastup prve ‘Wembley’ večeri (16.6.2007.), koja je bila rasprodana u vrlo kratko vrijeme, pa je zbog toga organiziran i novi koncert, samo dan kasnije koji je zabilježen na drugom disku u DVD-formatu.

    Pakiranje albuma je također vrlo dobro osmišljeno, kao crna kutija (otvara se malo na netipični način) koja donosi mnoge darove, osim već spomenutih CD-a i DVD-a, koji su spremljeni u košuljice, tu je još niz karti ovih majstora uz nezaobilaznu knjižicu u kojoj su slikovno zabilježeni najefektniji trenuci sa samog događanja.

    Stadion je oba dana bio prepun, s preko 70.000 razgaljenih fanova koji su uživali u svakom taktu i tonu kojeg su odsvirali i otpjevali Matthew Bellamy, Christopher Wolstenholme i Dominic Howard jer su ponovno bili bezgriješni, urnebesni, gromoglasni, prodorni, jedinstveni… Sve odlike koje krase samo one najveće.

    Muziku podržava

    Da ne ispadne ovo kao neka fanovska recenzija, krenut ću malo od njihovih početaka da se bolje shvati poanta današnjeg statusa Musea.

    Muse su sa svojim prvijencem “Showbiz” skrenuli pažnju na sebe, ali u negativnom kontekstu, kao loša kopija Radioheada, te im se nije predviđala neka pretjerano uspješna karijera. Poznata je ona stara narodna psolovica ‘što te ne ubije, ojača te’ te su dečki krenuli u izmjenu i nadograđivanje svojeg zvuka što se najbolje moglo čuti na apokaliptičnom “Absolution” iz 2003. gdje se već lagano uočio temelj jednog univerzalnog zvuka koji spaja rock, simfoniju, brit-pop, psihodeliju, progresivu i elektroniku u najbolji mogući spoj.

    Nakon “Absolutiona” prošlo je tri godine u iščekivanju što će Muse dalje napraviti jer se teško mogao nadmašiti taj uradak, ali sredinom 2006. izašao je “Black Holes & Revelations” koji je bio još jači, bolji i uspješniji album, bez ijednog slabog trenutka na njemu i tada su u cijelosti mogli odahnuti jer je ljaga s početka karijere u potpunosti isprana pošto se današnji zvuk benda mnogo nadogradio u odnosu na početni ‘radioheadovski start’.

    Slušajući Muse, moglo bi se zaključiti da se bend sastoji od barem petorice članova, ali oni su u osnovi trojac koji je sposoban napraviti buku kakve se ne bi posramili niti punokrvni bendovi s mnogo više glazbenika.

    Ritam sekcija bas-bubanj, odnosno Wolstenholme i Howard podižu dinamiku na najviši mogući nivo, da bi ju potom Bellamy dodatno obogatio gitarom ili klavirom te, naravno, svojim glasom. Da, tu je i dašak s elektronskog pulta koji nije za odbaciti jer se njime postiže širina zvuka kojoj je teško odoljeti.

    Nakon kratkog introa, audio dio započinje jednako kao što je započeo i prošlogodišnji zagrebački koncert s “Knights of Cydonia“. Moram priznati da je to veliko iznenađenje jer je pjesma idealna za kraj nastupa, pošto se u njoj zaokružuju svi elementi koje Muse koristi.

    Tu se odmah osjeti koliko su obožavani od strane britanskih fanova jer se svi deru i pjevaju od samih uvodnih riffova pjesme, preko ‘razrađivanja teme’ pa do samih stihova i refrena, stoga vjerujem da i njima nije bilo svejedno, da su se i njima tresle gaće pred sam nastup, dok je publika bila u transu.

    Zatim slijede hitovi “Hysteria” i “Supermassive Black Hole” kojima se još dodatno podiže užarena atmosfera pa su koncerti karijere za Muse poprimili legendarne konotacije koje će moći pričati svojim unucima pod stare dane, a vjerujem da će tako biti i s posjetiteljima koji nisu u niti jednom trenutku štedili svoje glasnice.

    Set-lista je većinom napravljena kao ‘best of’ njihova dva zadnja (najbolja) albuma (“Absolution” i “Black Holes & Revelations“) uz poneki prijašnji hit koji je ‘preživio’ blamažu početnih kritika, a sličnim redoslijedom su svirali i kod nas s tek malim izmjenama pjesama.

    Središnji dio izdanja predstavljen je s himničnom “Invincible“, koja bi naslovom najlakše mogla opisati Muse, a slijedi ju najpopičniji moment u karijeri benda, pjesma “Starlight” koja ima predivnu melodiju i popratni zbor od 70-ak tisuća raspjevanih duša.

    Time Is Running Out” je bila jedna od prekretnica u njihovom radu, a koliko je pogođena za stadionski tip koncerata, pokazuje u svojem pred refrenskom dijelu gdje Bellamy uživa slušajući odjek fanova, dok su si tijekom “New Born” Museovci dali oduška i razvalili osmominutnom izvedbom u koju su unijeli svu energiju i znanje koju posjeduju s nizom izmjena ritmova.

    Do kraja se nalaze još nekoliko manje upečatljivih pjesama, što ne znači da su one slabiji dio, već je ugodno vidjeti da i osim singlova ima pjesama koje su vrijedne predstavljanja pred tolikim auditorijem.

    DVD je podijenjen u nekoliko dijelova, osim nastupa druge večeri, tu je još filmić koji pokazuje što je trebalo sve napraviti da te dvije večeri budu toliko spektakularne, s nizom ‘klipića’ u kojima i sami članovi benda govore koliko su uzbuđeni i nervozni pred sam nastup (ipak su i oni samo ljudi) te predgrupama koje su obogatile ovaj događaj. Tu je naravno nadodana i velika kolekcija slika.

    Osnovna razlika između audio i video zapisa koncerta je u tome što su na DVD-u pridodane još neke pjesme koje nisu stale na CD (od kojih bih najviše izdvojio “Plug In Baby” koja se, po mom mišljenju, morala naći i na audio dijelu), dok je ‘izbačena’ “Micro Cuts”.

    Vizualni dio pokazuje koliko je publika euforična, a da to nitko ne traži od njih, kao što je primjer kod nas kada pjevači s manjkom kvalitetnih presama traže od publike da im udare ritam rukama ili pomognu u pjevanju pripjeva.

    Scenografija je slična onoj koja je bila i u Zagrebu, samo što je mnogo veća pošto je i mjesto održavanja mnogo prostranije, a veliki ekrani i svijetla efektno se nadopunjuju pa je ugođaj bio idealan za vrhunski nastup kojeg su predstavili Muse. Zvuk je također bez zamjerke, a vidi se da je ‘treniran’ duži niz godina.

    Da previše ne ponavljam riječi s audio dijela, nadodao bih da se prilikom gledanja spomenutih pjesama, zbog sigurnosti izvedbe, dobiva dimenzija više cijelog spektakla, a priču o ovom DVD-u bih zaokružio s nadodanim pjesmama poput klavirskog dijela koncerta u kojem su “Hoodoo“, “Apocalypse Please” i fanovski favorit “Feeling Good“, “Improvisation“, u kojem pokazuju trenutnu inspiraciju za solažama na svojim instrumentima, “Blackout” u kojoj žena odleti s plavim balonom, te najdistorziraniju “Plug In Baby”.

    Što znači biti jedan od najvećih? Znači da uvijek moraš gurati prema naprijed, ne osvrtati se na prošlost, imati visoke ciljeve i ostvarivati ih, ne razočarati fanove u niti jednom trenutku, koncertno zvučati bolje, efikasnije i ubojitije nego na albumu… Toliko zadaća imaš, a Muse ih lakoćom posvršavaju pa se broj njihovim drukera svakim danom sve više i više širi, što su dokazali i dvostrukim koncertom zabilježenim na “H.A.A.R.P.”-u.

    I gdje se Hrvatska nalazi u cijeloj toj priči… Do prije nekoliko godina, plakali smo kako nas sve velike zvijezde zaobilaze zbog rata i sličnih stvari, a sada, kada su se stvari promijenile, na zagrebački koncert jedne od najvećih koncertnih atrakcija na svijetu danas, dođe 2-3.000 ljudi u Velikoj dvorani Doma sportova, koja je tako ostala sablazno prazna i pitanje je da li će nas zbog tog razloga ponovno doći posjetiti.

    Neke pretjerane razlike u tim koncertima (Zagreb i Wembley) nije bilo od strane Musea, jer su oni u oba slučaja dali najviše od sebe što mogu, ali očito je da se naša publika uvelike razlikuje u odnosu na ovu britansku u kojoj su svi u deliriju tijekom cijelog koncerta, gdje je glazba vjerojatno odmah poslije najvažnije sporedne stvari na svijetu, naravno, govorim o nogometu.

    “H.A.A.R.P.” je dokaz današnje veličine benda Muse koji koncertno izvrsno prenose apokalipsu s albuma pa je pravo zadovoljstvo pogledati i preslušati ove diskove. Ja sam gotovo siguran da će mi se ovo izdanje vrlo često naći na mom glazbenom repertoaru, a to je zbog užitka u originalnom zvuku kojeg rade majstori poput ovog trojca.

    Za svaku preporuku!!!

    Muziku podržava