Willie Nelson & Friends
Outlaws & Angels
Datum izdanja: 20.09.2004.
Izdavač: Lost Highway / Aquarius Records
Žanr: Country
Naša ocjena:
Popis pjesama:
“Outlaws And Angels” je treća u nizu specijalki produciranih za američku televiziju. Kao i u njenim prethodnicima, “Stars And Guitars” (2002.) i “Live And Kickin” (2003.), glavnu ulogu odrađuje (doslovno to i ništa više) Willie Nelson, a na pozornici mu se pridružuju njegovi country kompići – Merle Haggard, Toby Keith, Lucinda Williams And Lee Ann Womack – ali i niz likova izvan tog glazbenog genrea poput Al Greena, Toots Hibberta, Keith Richardsa, Jerry Lee Lewisa i Kid Rocka (?!). U press materijalu je najavljen i Bob Dylan, no na albumu ga nema. Možda je čovjek jednostavno zamolio da ga se izostavi s CD-a.
Zašto? Zato što je čitav album jedna velika zbrka u kojoj se ne zna tko pije, a tko plaća. Većina onih koji su se popeli na stage poveli su se za trademarkom starog Williea, odsklizavanjem od ritma pri pjevanju/sviranju, no toga su se prihvatili toliko savjesno da su prešišali svog uzora i stvar je rezultirala time da su vokali pa i instrumenti potpuno nekoordinirani, ulijeću ili prerano ili prekasno, ali, ne daj Bože, na vrijeme. Sam zvuk je nekako neprirodan za live album, na um mi pada jedino riječ ‘holivudiziran’ (uostalom i snimljen je u LG Auditorimu, Los Angeles), izvedbe su očito neuvježbane, a svi skupa šibaju kroz te izmučene, upropaštene pjesme kao da se birtija u susjedstvu uskoro zatvara. A pošto se ionako ne zna tko pije, a tko plaća aj da bar popiju još jednu prije fajrunta i zbrišu odatle prije nego počne frka.
Vjerojatno čitava priča sjajno izgleda na televiziji – tko ne bi volio vidjeti što Jerry Lee Lewis, Keith Richard i Merle Haggard rade s r’n’r klasikom “Whole Lotta Shaking Going On“? Ali kad su uši jedino na što se možete osloniti, ne možete, a da ne primjetite sve te greške. Evo, recimo “Will You Still Love Me Tomorrow?” s Carole King koja zvuči vrlo obećavajuće dok ju ne čujete. No čim krene, jasno vam je da bi Nelson trebao pročistiti grlo, a Kingova staviti svoj klimav glas pod kontrolu. Rezultat? Sva rafiniranost i nježnost koje karakteriziraju original isparile su kao Ptica Trkačica pred dvoje ostarjelih kojota.
Čak su i stari klasik The Outlawsa “Pancho And Lefty“, koju ovi momci izvode već skoro trideset godina, uspjeli sjebati svi oni koji su bez reda ‘uletavali’ u pjesmu. A da tek čujete solažu Merle Haggarda! Pukla bruka, kauboju, pukla bruka! Takvih ‘pukla-bruka’ grešaka ima po čitavom albumu, no, ima, s druge strane, i nekoliko kvalitetn(ij)ih trenutaka. Točnije dva.
Haggard, isti onaj koji je onako upropastio “Pancho And Lefty”, s lakoćom je asistirao Nelsonu u “I’ll Fly Away”. S takvom lakoćom da se čovjek zapita kakav mu se blackout dogodio u glavi kad je drugi put izašao na pozornicu. Drugi mali biser na albumu je Lucinda Williams koja pretvori u zlato koju god pjesmu da otpjeva (obavezno poslušati duete na posljednjim albumima E. Costella ili Ray Charlesa!). Njen duet s Nelsonom na “Overtime” je rijetko lijep trenutak na čitavom CD-u i jedino što s njega uistinu i vrijedi zapamtiti. Za sve ostale vrijedi parafraza jedne hrvatske ‘uspješnice’: “Što je vama ovo trebalo…“. Kako god okrenuli, ne valja vam pos’o, anđeli i odmetnici, jednostavno ne valja!