Što je njima ovo trebalo?!

    1054

    Willie Nelson & Friends

    Outlaws & Angels

    Datum izdanja: 20.09.2004.

    Izdavač: Lost Highway / Aquarius Records

    Žanr: Country

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Georgia On A Fast Train – (with Toby Keith/Joe Walsh)
    2. Ramblin’ Fever – (with Toby Keith/Joe Walsh/Merle Haggard)
    3. Shotgun Willie – (with Kid Rock)
    4. Rainin’ In My Heart – (with Al Green)
    5. Stormy Weather – (with Shelby Lynne)
    6. Will You Still Love Me Tomorrow – (with Carole King)
    7. Still Is Still Moving To Me – (with Toots Hibbert)
    8. Midnight Rider – (with Ben Harper)
    9. Pressure Drop – (with Toots Hibbert)
    10. I’ll Never Be Free – (with Lee Ann Womack)
    11. Opportunity To Cry – (with The Holmes Brothers)
    12. Cisco Kid – (with Los Lonely Boys)
    13. Pancho & Lefty – (with Merle Haggard/Toby Keith)
    14. Overtime – (with Lucinda Williams)
    15. Mama Tried – (with Merle Haggard/Toby Keith)
    16. Comes Love – (with Rickie Lee Jones)
    17. We Had It All – (with Keith Richards)
    18. Whole Lotta Shakin’ Going On – (with Jerry Lee Lewis/Kid Rock/Keith Richards/Merle Haggard)
    19. I’ll Fly Away – (with Merle Haggard)

    Outlaws And Angels” je treća u nizu specijalki produciranih za američku televiziju. Kao i u njenim prethodnicima, “Stars And Guitars” (2002.) i “Live And Kickin” (2003.), glavnu ulogu odrađuje (doslovno to i ništa više) Willie Nelson, a na pozornici mu se pridružuju njegovi country kompići – Merle Haggard, Toby Keith, Lucinda Williams And Lee Ann Womack – ali i niz likova izvan tog glazbenog genrea poput Al Greena, Toots Hibberta, Keith Richardsa, Jerry Lee Lewisa i Kid Rocka (?!). U press materijalu je najavljen i Bob Dylan, no na albumu ga nema. Možda je čovjek jednostavno zamolio da ga se izostavi s CD-a.

    Zašto? Zato što je čitav album jedna velika zbrka u kojoj se ne zna tko pije, a tko plaća. Većina onih koji su se popeli na stage poveli su se za trademarkom starog Williea, odsklizavanjem od ritma pri pjevanju/sviranju, no toga su se prihvatili toliko savjesno da su prešišali svog uzora i stvar je rezultirala time da su vokali pa i instrumenti potpuno nekoordinirani, ulijeću ili prerano ili prekasno, ali, ne daj Bože, na vrijeme. Sam zvuk je nekako neprirodan za live album, na um mi pada jedino riječ ‘holivudiziran’ (uostalom i snimljen je u LG Auditorimu, Los Angeles), izvedbe su očito neuvježbane, a svi skupa šibaju kroz te izmučene, upropaštene pjesme kao da se birtija u susjedstvu uskoro zatvara. A pošto se ionako ne zna tko pije, a tko plaća aj da bar popiju još jednu prije fajrunta i zbrišu odatle prije nego počne frka.

    Vjerojatno čitava priča sjajno izgleda na televiziji – tko ne bi volio vidjeti što Jerry Lee Lewis, Keith Richard i Merle Haggard rade s r’n’r klasikom “Whole Lotta Shaking Going On“? Ali kad su uši jedino na što se možete osloniti, ne možete, a da ne primjetite sve te greške. Evo, recimo “Will You Still Love Me Tomorrow?” s Carole King koja zvuči vrlo obećavajuće dok ju ne čujete. No čim krene, jasno vam je da bi Nelson trebao pročistiti grlo, a Kingova staviti svoj klimav glas pod kontrolu. Rezultat? Sva rafiniranost i nježnost koje karakteriziraju original isparile su kao Ptica Trkačica pred dvoje ostarjelih kojota.

    Muziku podržava

    Čak su i stari klasik The Outlawsa “Pancho And Lefty“, koju ovi momci izvode već skoro trideset godina, uspjeli sjebati svi oni koji su bez reda ‘uletavali’ u pjesmu. A da tek čujete solažu Merle Haggarda! Pukla bruka, kauboju, pukla bruka! Takvih ‘pukla-bruka’ grešaka ima po čitavom albumu, no, ima, s druge strane, i nekoliko kvalitetn(ij)ih trenutaka. Točnije dva.

    Haggard, isti onaj koji je onako upropastio “Pancho And Lefty”, s lakoćom je asistirao Nelsonu u “I’ll Fly Away”. S takvom lakoćom da se čovjek zapita kakav mu se blackout dogodio u glavi kad je drugi put izašao na pozornicu. Drugi mali biser na albumu je Lucinda Williams koja pretvori u zlato koju god pjesmu da otpjeva (obavezno poslušati duete na posljednjim albumima E. Costella ili Ray Charlesa!). Njen duet s Nelsonom na “Overtime” je rijetko lijep trenutak na čitavom CD-u i jedino što s njega uistinu i vrijedi zapamtiti. Za sve ostale vrijedi parafraza jedne hrvatske ‘uspješnice’: “Što je vama ovo trebalo…“. Kako god okrenuli, ne valja vam pos’o, anđeli i odmetnici, jednostavno ne valja!

    Muziku podržava