Što dečki rade vani? Piju i smiju se

    860

    Boys Night Out

    Boys Night Out

    Datum izdanja: 24.06.2007.

    Izdavač: Ferret / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Get Your Head Straight
    2. Swift And Unforgiving
    3. The Push And Pull
    4. Up With Me
    5. The Heirs Of Error
    6. Let Me Be Your Swear Word
    7. Hey, Thanks
    8. Fall For The Drinker
    9. Apartment 4
    10. Reason Ain’t Our Long Suit
    11. It Won’t Be Long

    Još uvijek mi nije jasno u kojem trenutku i zašto bend odluči album nazvati po sebi ili ga uopće nikako ne nazvati. To mi je oduvijek bila totalna glupost, jer ako ste u stanju imenovati desetak pjesama, smislite onda i neku frazu koja bi mogla opisati tih 40-ak minuta koje ste snimili.

    Metallica ima neimenovani album kojeg svi zovu “Black”, Korn ih odnedavno ima čak dva i nikako mi nije jasno na koji način ih misle razlikovati u nekakvim popisima diskografije (osim po godini izlaska), a Boys Night Out tvrde da je njihova teorija pokazivanje svijetu njihovih pravih lica i pokazatelj da su s njim toliko ponosni da su ga odlučili obilježiti tom prokletom self-titled-etiketom.

    A kada to tvrdite, onda se od vas i očekuje nešto najbolje što ste ikada napravili. Za Boys Nightout sam nešto sramežljivo čuo u vrijeme albuma “Trainwreck”, ali očito da bi ih potpuno trebalo definirati tek ovo, treće izdanje.

    Ima puno manje vrištanja (čak skoro pa ništa), ali gitare i dalje pokazuju njihov pop-punk-rock s emo melodijama, ali i zanimljivim zvukom kao i malo više muda da se bace u pokoji prljaviji dio. Za to su ponajviše zalužne široke gitare na refrenima i simpatično ‘pimplanje’ po kiticama.

    Muziku podržava

    Njihov tempo na pjesmama “Get Your Head Straight” i “The Push And Pull” sve to čini dosta pamtljivim i zaraznim, tako da malo djetinjasto otpjevani refreni zakucavaju melodiju duboko u pamćenje. Malo sporije, a možda čak i zrelije, “Swift And Unforgiving” i posebno prvi singl “Up With Me” još su se više usmjerile prema mainstream emo-rocku, ali i dalje zadržavaju dosta one simpatičnosti, koju ovaj bend definitivno posjeduje.

    Na brzoj “The Heirs Of Error“mi je na pamet pao My Chemical Romance, a “Hey, Thanks” me iznenadila klavijaturama na refrenu. Osim specifične, ali ne i nešto posebno dobre laganice “Fall For The Drinker“, cijelu bit albuma ispucali su na nekoliko kitica i refrena (ne nužno u istim pjesmama), no i dalje ostaje činjenica da se znaju super poigrati s instrumentima.

    Posebno me se to dojmilo na “Reason Ain’t Our Long Suit“, sa strganim ritmom, te zadnjoj, i jednoj od najboljih (napokon je netko i to napravio) “It Won’t Be Long“, koja se iz lagane pop stvarčice pretvorila u spori sludge riff.

    Kada mi netko na kraj albuma stavi takvu stvarčugu koja mi ispadne najbolja na albumu, postigne to da mi se album usadi puno dublje u dušu, nego kada prve tri pjesme budu i prva tri hita, nakon kojih je nemoguće shvatiti poantu ostatka. Zato su Boys Night Out napravili simpa albumčić koji zaslužuje da ga se čuje, ako ništa drugo, barem u tim rock-emo-punk krugovima i da se na njih obrati posebna pozornost, jer ovo sigurno super zvuči uživo.

    0 Shares
    Muziku podržava