Stingovo nepotrebno novo ruho

Na kraju recenzije posljednjeg Stingovog albuma “If On A Winter’s Night…” – koji se sastojao od većinski starog materijala potpomognutog rijetkim novim pjesmama u novim aranžmanima – napisao sam da će njegov sljedeći album pokazati jesu li ga zaista muze napustile u potpunosti, ili ovaj nekoć zanimljiv autor ima još nešto za ponuditi.

Album “Symphonicities” dokazuje da inspiraciji nema više ni traga, već se radi o starom materijalu obrađenom na – kako i sam naslov kaže – simfonijski način. Okružen simfoničarima pod vodstvom dirigenta Stevena Mercuria, Sting ponavlja reciklatorsku formulu već isprobanu kroz suradnje s našim Edinom Karamazovim na lutnji i kroz aranžerske preinake s posljednjeg albuma “If On A Winter’s Night…“.

Pod okriljem vjernog Deutsche Grammophona – koji je uvijek spreman kad se Sting odluči za neku riskantnu glazbenu avanturu – Sting je snimio album na kojem ima vrlo malo inovacije te mnogo dobro prokušanih orkestralnih rješenja poznatih kod drugih popularnih glazbenika koji su svoj zvuk odlučili obogatiti orkestrom.

Od Metallice do Deep Purplea, primjera je mnogo, a teren je sklizak. Neki su znatno podbacili dok su drugi dokazali da između kvalitete njihovih melodija i onih klasičnih genija stoji znak jednakosti. Sting je sa svojim novim produktom negdje na sredini.

Već nakon prvog preslušavanja jasno je uočljivo da je repertoar The Policea doživio najveće preinake. Također je pohvalno što su obuhvaćene pjesme koje se ne nalaze na njegovoj ‘best of’ listi, već manje poznate kojima je ovim albumom dana druga šansa za hitoidni proboj.

S druge strane, najveće razočaranje predstavljaju najveći hitovi poput “Englishman In New York” ili “Roxanne” koje su doživjele najmanje aranžerskih osvježenja te u osnovi ostale iste. Ipak, Stingov vokal je i dalje impozantan i uzdiže cjelokupno djelo na jednu višu razinu, a njegove se pjesme mogu na ovom albumu nazvati kompozicijama.

Kompozicijama koje mu dopuštaju da objavi turneju prije nego je sam album izdan i koja će ga zasigurno obogatiti brojnim novim iskustvima. Sting je vjerojatno ušao u period života kad je dovoljno cijenjen i zbrinut da se – bez ulagivanja izdavačkim mogulima – može nekažnjeno baviti glazbenim eksperimentiranjem. Ovaj put album nije bio potreban, turneja s orkestrom bila bi i više nego dovoljna.