Sting ispunio dugogodišnji san

Neki ljudi stvarno polude kad ih uhvati kriza srednjih godina ili kad prođu pedesetu. I sve bi bilo uredu da se radi o ljudima s kojima niste u dodiru, za koje ne znate da postoje ili koji vam nisu interesantni po bilo kojoj osnovi. Jedna od gorih stvari je kada glazbenik kojeg cijenite, slušate i donekle pratite u njegovom dugogodišnjem radu dođe u te godine i onda krene ispunjavati svoje dugogodišnje želje i tražiti sebe kao da mu je dvadeset godina, a ne skoro trostruko više.

Gordon Matthew Sumner svima puno poznatiji kao Sting napravio je upravo to i natjerao me da ulaganjem izuzetno velikog napora pristupim slušanju njegovog najnovijeg uratka “Songs From The Labyrinth” izdanog za jednu od najvećih etiketa kada je u pitanju ozbiljna glazba, za etiketu Deutsche Grammophon.

A što je to ustvari Sting na ovom albumu napravio? Sting je na ovom albumu ispunio svoju dvadesetogodišnju želju i snimio album posvećen Johnu Dowlandu i u potpunosti ga sastavio njegovim pjesmama. Iznimku jedino čini skladba “Have You Seen The Bright Lily Grow” koju je napisao Robert Johnson (1583 – 1633).

Dowlandova glazba opčinila ga je 1982. godine kada mu je nakon nastupa u teatru Drury Lane u Covent Gardenu pristupio glumac John Bird i udijelivši mu mnogo komplimenata, upitao ga je li ikada čuo za Dowlanda. Sting je o njemu znao sasvim malo pa je sljedećega dana kupio kolekciju Dowlandovih pjesama u izvedbi Petera Pearsa i Juliane Bream na lutnji i u potpunosti se začarao. Od toga dana Dowland ga je počeo proganjati sve do ovog albuma.

Za sve koji ne znaju, John Dowland je britanski skladatelj, tekstopisac, pjevač i svirač lutnje renesansnog razdoblja. Rođen je 1563, a umro 1626. godine. Kao što sam već rekao Sting je dugo godina bio opčinjen njegovom glazbom, a kada je na poklon dobio lutnju, shvatio je da je to jasan znak da mora ispuniti svoju dugogodišnju želju. Kako bi glazba bila što vjernija izvornoj, odlučio se udružiti s jednim od najboljih svirača ovog mnogo žičanog instrumenta, Edina Karamazova, i nakon mnogo vremena provedenih u studiju nastao je ovaj vrlo neobičan i interesantan album.

Album sadrži neke od najznačanjihih Dowlandovih skladbi, uključujući i najpoznatiju “Flow My Tears“. Također na albumu možete slušati citate iz pisama namijenjenih Sir Robertu Cecilu. Iako nisam osoba koja će posegnuti još koji put za ovim albumom nakon što ga predstavim, moram priznati da su glazba i melodije na albumu krasne, tekstovi vrlo interesantni, a ugođaj pravi elizabetanski. I dok se ova tri faktora idealno nadopunjuju, onaj četvrti je pomalo šepav.

Stingovo pjevanje nikako se ne uklapa u ovaj ugođaj i ako vas glazba odvede u Shakespeareovo razdoblje, siguran sam da će vas Stingov glas u većini slučajeva vratiti u stvarnost brzinom svjetlosti. Jednostavno vas ne može napustiti osjećaj da će iza svake riječi zapjevati nešto u svom prepoznatljivom stilu.

Ovo izdanje stvarno nije za svakoga. Ono nije niti za ljubitelje i fanove Stinga i njegovog bogatog opusa (iako će ga oni sigurno nabaviti) jer ovo nije Sting kakvoga bilo tko poznaje. Osobno mi je drago što imam primjerak ovog albuma jer ništa sličnoga nemam u svojoj kolekciji, a i ako koji put poželim otići nekamo daleko, u vrijeme kada su vještice spaljivali na lomači, a istinu iz ljudi izvlačili po principu vrućeg ulja ili kakvim drugim užasno brutalnim metodama, znam za kojim ću diskom posegnuti.

A što se vas tiče, mogu vam reći sljedeće. Ako volite eksperimentirati, upoznavati novu glazbu ili ste jednostavno ljubitelj renesanse, Shakespearea i čarobnog zvuka lutnje, okušajte sreću s pjesmama iz labirinta.. nadam se da nećete pogriješiti.