Stilske vježbe iz rock’n’rolla

    738

    Kaleo

    A/B

    Datum izdanja: 10.06.2016.

    Izdavač: Elektra / Dancing Bear

    Žanr: Indie Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. No Good
    2. Way Down We Go
    3. Broken Bones
    4. Glass House
    5. Hot Blood
    6. All The Pretty Girls
    7. Automobile
    8. Vor i Vaglaskogi
    9. Save Yourself
    10. I Can’t Go On Without You

    Ima jedna jako dobra nova pjesma od The Black Keysa, zove se “No Good” – eksplozivna kombinacija bubnjeva i gitara je zarazna poput Pokemona.

    Noge i ruke samo rade svoj posao, a raspoloženje se naglo popravlja. Naravno, ako je bilo loše. U daljem tijeku albuma The Black Keysi dodaju instrumente, može se čuti bas, pa još gitara, glasovi, “Glass House” je također fantastičan novi hit The Black Keysa, koji trese cijelo tijelo. The Black Keysi se ne zaustavljaju na bazičnom, efektnom rock’n’rollu: oni pametno proširuju svoju dobitnu kombinaciju: “All The Pretty Girls” je sjajna kolaboracija s Bonom Iverom.Pardon, greška. Ovdje uopće nije riječ o The Black Keysima, nego o islandskom bendu Kaleo, a ono s “All The Pretty Girls” nije nikakva kolaboracija s Bonom Iverom, nego, bu’mo rekli, jaaaako slična pjesma opusu Bona Ivera. To ne mijenja činjenicu da su pjesme 100% rockerske i da je “No Good” završila u seriji “Vinyl“, koja govori o životu u diskografskoj kući u sedamdesetim godinama 20. stoljeća.Kaleo čine četvorica momaka koji uistinu vole američku glazbenu tradiciju. Rock, blues, folk kolaju njihovim venama, a ne krv, pjevač Jokull Juliusson zavija poput pravih gubitnika iz pustopoljina američkog Juga, gdje kilometrima oko čovjeka ne da nema srodne duše, nego nema nikakve duše. Utjeha se traži u instant zadovoljstvima, grešnom životu i lutanju, a instrumenti i mikrofoni su tu da se lakše ispriča priča. Juliusson je glumac, pjevač, karakter koji je proživio gotovo sve o čemu pjeva. Pjesme, unatoč moćnom interpretatoru nisu uvijek na traženoj razini, prije svega zbog toga što ste te harme, vokalize i urlike već čuli u boljim i poznatijim pjesmama. Osobno, sjetit ću se Gregga Allmana iz zlatnih dana Allman Brothers Banda, Eddiea Veddera (ima nekakav bend Biserni Pekmez, tko će ga znati) i momaka iz Kings of Leon. The Black Keys i Bona Ivera sam već spomenuo.

    Bez obzira na (pre)jake utjecaje, album Kalea “A/B” je vrlo zabavan, ali ne toliko sugestivan repetitorij stilskih vježbi iz drskog, jednostavnog rock and rolla i vjerojatno im koncerti zvuče bolje nego ovaj album.

    Muziku podržava