Steve Albini ipak nije vrhunac ovog albuma

Underground u nas je moćna institucija i nadam se da će tako biti još dugo vremena jer je prava divota dohvatiti se albuma poput “Njegov sin” naših noisera Joe 4.

Prije nekoliko godina, tjedan dana su nas sa svih strana bombardirali s Voodoo Lizards i njihovom odličnom američkom suradnjom koja će donijeti najbolji hrvatski bend izvan granica. Od tog vremena nitko više nije čuo za njih, pa je sve ispalo kao velika medijska patka širih razmjera, a mnogi underground bendovi postižu i mnogo više, pa se o njima ne priča.Ukratko, Joe 4 su snimali kod Stevea Albinija. Da taj medijski prostor, koji je dao toliko mjesta, vremena i truda Voodoo Lizardsima zna tko je Steve Albini, vjerojatno bi se sada i Joe 4 pojavljivao na naslovnicama kao naše nove nade za inozemstvo, ali ovog puta nije takav slučaj. Možda je tako i bolje.

Šalu na stranu, Joe 4 je vrlo moćan noise bend spreman isporučiti gomilu sirovosti što su dokazali s novim albumom “Njegov sin”, prvim pravim nakon dva EP-a. Kolaž buke koji je ovdje složen spreman je razvaliti kao The Jesus Lizard, pa se čini da Albini nije kolutao očima “Tko su sad ovi!?“, posebno ako navedemo da je većina tog otpjevana na hrvatskom. Vjerujem da je zadovoljstvo suradnje bile obostrano.

Ako bismo trebali tražiti neku manu albuma, to bi zasigurno išlo vokalne dionice jer glas nije dovoljno izražajan i moćan, ali budimo realni, tko bi mogao pjevati išta suvislije preko debelih doza masnih riffova upotpunjenih bučnom ritmičkom sekcijom.

Seciranje albuma pjesmu po pjesmu nema smisla jer on kao cjelina djeluje toliko moćno da bi bilo vrlo teško izdvojiti nešto što se ističe (po dobrom ili lošem) u odnosu na druge skladbe albuma. Time je bend lijepo zaokružio priču koja traje već pet godina, a siguran sam da će si time otvoriti i neka nova vrata. Ako su došli do Albinija, vjerojatno imaju ideja i resursa kako dalje glazbeno napredovati.

Mnogi kojima je noise potpuno stran, brzo će odustati od slušanja albuma, ali ljubitelji žanra i oni što su debelo underground kod nas uživat će u pravom malom remek-djelu koje su nam je Joe 4 ovdje pružio. Sve stoji na svom mjestu, pjesme imaju karakter i nit vodilju, produkcijski zahvati su se odlično uklopili… “Njegov sin” je stvarno album na svom mjestu, ali ipak nije za svakoga.